Značaj Svetog Save za srpski rod


Sveti Sava, rođen u prestolonasledničkoj srpskoj porodici Nemanjić, odlučio je da izabere drugačiji put od svoje porodice, te umesto vladanja izabrao je monašku delatnost. Velikom humanošću, dobrotom i milošću zadužio se u narodu svom.

 

Ktitorska tradicija loze Nemanjića utemeljena zahvaljujući Svetom Savi

Ko je bio Sveti Sava?

Sveti Sava rođen kao Rastko Nemanjić, sin Stefana Nemanje, velikog župana Raške. Savin otac, rodonačelnik je dinastije Nemanjić koja je u istoriji srpske vlasti ostavila dubok trag. Omiljena dinastija kod Srba, dinastija Nemanjić, vladala je i širila svoju teritoriju puna dva veka. Svaki od vladara trudio se da za sobom ostavi zadužbinu srpskom narodu u vidu manastira i time za sva vremena, čak i ona teška, ove zadužbine posluže srpskom narodu kao čvrsto stecište.

Tradicija vladara Nemanjića da u nasledstvo svom narodu ostave manastire, potekla je od oca Svetog Save, Stefana Nemanje (kasnije po zamošenju dobio ime Simeon). Stefan Nemanja podučen i vođen životom i iskustvom svoga najmlađeg sina odlučio je da podigne – manastir Studenica, Đurđevi Stupovi i obnovi manastire – manastir Hilandar… Nakon toga ostali Nemanjići dižu manastire Žiču, Mileševu, Sopoćane, Gračanicu, Bogorodicu Ljevišku..

Savina milostiva duša, znanje i iskrena vera u život večni, gradila je ne samo duhovnost njegovih bližnjih, već i čitavog sprskog roda. On je svoju prosvetiteljsku misao širio ne samo na srpskoj zemlji, već i mimo nje.  Srbi su bili ponosni jer je Sava na najbolji način širio svest o značaju našeg naroda. Duhovnost koju je on započeo i ostavio u amanet ostalim Nemanjićima sačuvala je sprski rod i u poznijim vremenima. Njihove zadužbine modifikovale su i život njih samih. Tradicija Srbije, i duhovne, i državne, i teritorijalne oslikana je dinastijom Nemanjića, koja je svoj duhovni rast mogla zahvaliti samo velikanu Rastku Nemanjiću, kasnije prvom srpskom arhiepiskopu odnosno voljenom i večno slavljenom Svetom Savi.

 

Prvi srpski Arhiepiskop Sveti Sava

Verodostojnost našeg narodskog postojanja ogleda se pre svega u pravoslavnoj veri. Srpska pravoslavna crkva je svoju samostalnost stekla zahvaljujući Svetom Savi. Sveti Sava je privoleo mnoge da sa naklonošću i divljem gledaju na srpski narod. Svojim zalaganjem i učešćem u svakodnevnim prosvetiteljskim i monaškim poslovima zaslužilo je da Sava prvo postane Arhimandrit. Nakon što je svoj narod prosvetio i učinio da u skromnosti i mudrosti, upravo kakav je bio i sam Sveti Sava, žive složno i pomažu jedni drugima, dobija mogućnost da se njegova molba usliši i da se Srpskoj  pravoslavnoj crkvi dodeli autokefalnost.

Značaj za Srbiju jeste da u tadašnje vreme, među retkima, Sveti Sava uspeva da odredi tok sprske crkve i države, i da 1219. godine od patrijarha u Nikeji dobije potvrdu o njenoj samostalnosti. Sava kao najbolji primer, velikan svoga vremena, dobija titulu prvog Arhiepiskopa Srpske pravoslavne crkve. Danas u srpskom narodu proslavljen po svom nesebičnom karakteru, blagosti i mudrosti, večno je upamćen kao velikan svakog vremena.

Preuzmite našu Android aplikaciju sa Google Play Store.

Tagovi:

Pročitajte još:

Претрага
Close this search box.