Najsmrtonosniji napad ajkula u istoriji, koji je odneo 150 ljudskih života

Tog 29. jula 1944. godine, velika grupa američkih mornara plutala je tihim okeanom, nedaleko od obala Filipina.

Oni su osećali olakšanje jer su malo pre toga preživeli japanski napad na njihov vojni brod USS „Indijanopolis“. Pred njima je bila neizvesna borba sa suncem, talasima i žeđi. Međutim, ono najgore je tek dolazilo i vrebalo je ispod površine mora…

Ovaj brod je malo pre potapanja, preneo delove atomske bombe na ostrvo Tinijan gde se nalazila američka vojna baza i aerodrom. Upravo ova bomba bačena je na Hirošimu 6. avgusta.

Brod je 28. jula isplovio iz luke, kako bi se priključio američkoj floti, kojaje planirala da izvede invaziju na japanska ostrva.

Ipak, 29. jula, malo posle ponoći, brod je potresla stravična eksplozija, a ubrzo potom i druga. USS Indijanopolis pogođen je sa dva torpeda ispaljena sa japanske podmornice. Vatreni stub digao se 50 metara u visinu. Svega 12 minuta bilo je potrebno da se brod nađe na morskom dnu.

Foto: Wikimedia/U.S. Navy

Od 1.196 članova posade, 900 je preživelo udar i našlo se u okeanu.

Ali njih 900 nije znalo da pravi pakao tek počinje. Jer ime USS Indianapolis će u istoriji biti zapisano uz pominjanje najgoreg napada ajkula koji je ikad zabeležen.

Dok je svitala zora 30. jula, mornari su plutali morem tražeči bilo šta za šta mogu da se uhvate, jer je čamaca za spašavanje bilo premalo. Kako bi sprečili haos i paniku, oficiri su naredili da se ljudi okupe u manje i veće grupe, kako se ne bih odvajali i izgubili u talasima. Prava borba je tek počinjala…

Mornari su primetili prvo nekoliko leđnih peraja, a posle sve više i više. Ajkule su došle da se goste njihovim poginulim saborcima koji su plutali morem. Kada su završile sa mrtvima, ajkule su počele da se „goste“ i sa živima.

Ajkule je privukla krv, ali i pokreti u vodi. Da stvar bude još gora, pojavile su se  belorepe okeanske ajkule, koje važe za najagresivniju i krvoločniju vrstu ajkula.

Batrganje preživelih u vodi je privuklo mnoštvo ajkula, koje su osetile njihove pokrete preko biološkog oruđa poznatog kao lateralna linija: niz receptora duž tela ajkule koji registruju promene u pritisku i pokrete udaljene i nekoliko stotina metara.

Kako su ajkule svoju pažnju usmeravale ka preživelima, pogotovo ka ranjenicima, koji su krvarili, mornari su pokušali da se udalje od svih sa otvorenim ranama. Kad bi neko umro, oni bi odgurnuli leš, nadajući će da će tako da zasite ajkule.

Mnogi su bili paralisani od straha, i nisu mogli ni da piju ni da jedu ono što su uspeli da spasu s broda i ponesu sa sobom dok je Indianapolis tonuo. Jedna grupa je napravila grešku otvarajući konzervu sa mesom: pre nego što su počeli da jedu, miris je privukao jato ajkula u njihovu blizinu.

Američka obaveštajna služba je presrela poruku sa japanske podmornice koja je torpedovala Indianapolis. U poruci je opisano kako je brod potopljen, ali Amerikanci su je ignorisali, misleći da je reč o zamci za druge brodove.

Preživeli su posle svedočili da su naredni dani bili pravi pakao. Ajkule su ih konstantno pratile i napadale. Zlokobno leđno peraje, koje kruži oko plena. Potom vrisak i tišina. Ponekda bi neko samo iznenada bez ikakvog zvuka, bio povučen u morske dubine, i više nikada ne bi isplivao.

Mornarisu brzo naučili da najviše šanse da prežive imaju oni koji su u grupama, pogotovu oni koji  su u centru neke grupe. Ljudi na ivicama, ili još gore oni koji su plutali sami, postajali su brzo žrtve ajkula.

Kako su prolazili dani, mnogi od preživelih su umrli od vreline ili od žeđi, a mnogi su zbog halucinacija počeli da piju morsku vodu, i osudili sebe na bolnu smrt od trovanja solju. Oni koji su to uradili umirali su u mukama, peneći iz usta dok su im jezici i usne oticali. Oni su postali i velika pretnja za svoje drugove, pošto su mnoge vukli za sobom dok su se davili.

Posle podne četvrtog dana, američki avion uspeo je da uoči ljude u moru. Ubrzo se na horizontu pojavio američki razarač, koji je prihvatio preživele.

Od 1.196 članova posade, potapanje Indijanapolisa preživelo je njih 900. Posle 4 dana provedenih u moru, spašeno ih je 317. Naravno, mnogi su stradali od dehidratacije, rana i sunčanice. Ali ipak, ajkule su ubile oko 150 ljudi.

Pročitajte još:

Preuzmite našu Android aplikaciju sa Google Play Store.

Tagovi:

Pročitajte još:

Претрага
Close this search box.