Lekovito začinsko i aromatično bilje: Rimska kamilica tražena, a manje poznata

VOJVODINA – “Poljoprivrednik” je specijalizovani list za selo i poljoprivredu, jedinstven ne samo po tome što postoji i redovno izlazi 67 godina, već i što je ostao list poljoprivrednih proizvođača, nastojeći da prenese čitaocima dostignuća pre svega domaće nauke i struke, koja su primenljiva u proizvodnji. Portal Vojvodina uživo, zajedno sa listom “Poljoprivrednik” prenosiće, do kraja godine, najzanimljivije tekstove iz Poljoprivrednog kalendara 2024. godine.

Pored dobro poznate nemačke kamilice, sve više je u upotrebi rimska kamilica (Anthemis nobilis L.). Za razliku od obične ili nemačke kamilice, to je višegodišnja zeljasta vrsta, koja takođe pripada familiji glavočika (Asteraceae). U narodu je još poznata kao: romanska, baštenska, višegodišnja kamilica, jarmen, kamomila, romanika ili bela rada. U službenoj upotrebi koristi se osušeni cvet rimske kamilice.

Cvet rimske kamilice
Foto: poljoprivrednik.net

Potiče s područja jugozapadne Evrope (Francuska, Španija i Portugal). U današnje vreme, kao samonikla, prisutna je u celoj Evropi, severnoj Africi i jugozapadnoj Aziji. Najveće površine pod gajenom rimskom kamilicom nalaze se u Belgiji, Francuskoj, Italiji, Nemačkoj, Engleskoj, Egiptu, Alžiru, Mađarskoj, Poljskoj, Bugarskoj i Argentini.

U našoj zemlji se može naći i kao gajena i kao samonikla na svega nekoliko hektara i to u rejonu jugoistočne Srbije, gde se dobijena sirovina uglavnom destiliše i prodaje na tržištu zapadne Evrope. Poslednjih nekoliko godina na svetskom i domaćem tržištu postala je tražena sirovina,pogotovo  u kozmetici, a  u manjem obimu se koristi kao začin ili čaj. Često se različite forme rimske kamilice zbog svoje dekorativnosti mogu naći u baštama i vrtovima, zbog čega je u narodu poznata i kao baštenska. Može se desiti da se iz vrtova i bašti gajene biljke prenesu nenamerno (adventivno) u prirodu. Takođe, koristi se i u združenoj setvi u cvetnim pojasevima, jer svojim svojstvima privlači polinatore, smanjuje napad pojedinih insekata i utiče na zdravlje gajenih biljaka. Prema novom izveštaju o istraživanju tržišta, pod nazivom Global Roman Chamomile Essential

Market, procena je da će potražnja za etarskim uljem rimske kamilice u periodu 2022–2030. na osnovu CAGR (Compound annual growth rate) na godišnjem nivou rasti za 4,91%.

Uzorak osušene rimske kamilice
Foto: poljoprivrednik.net

Rimska kamilica je višegodišnja zeljasta biljna vrsta iz porodice glavočika. Biljke iz roda Anthemis su veoma rasprostranjene i  bogate vrstama. Ukupno ih ima preko 210, a među njima najpoznatija je rimska kamilica. Veliki broj vrsta iz ovog roda su poznate po visokom sadržaju etarskog ulja. Na području naše zemlje sreće se devet vrsta. Pored rimske, daleko je poznatija prava ili nemačka kamilica, od koje se razlikuje po tome što prava kamilica ima praznu cvetnu ložu, dok u ostalih vrsta na preseku cveta ne postoji praznina.

Lekovita svojstva

Rimska kamilica se gaji zbog rascvetalih cvetnih glavica. Prema farmakopeji, ova droga ne sme da  sadrži manje od 7 ml/kg etarskog ulja. Osušene cvasti se koriste u farmaceutskoj i kozmetičkoj industriji za proizvodnju šampona, krema, masti i drugih preparata široke potrošnje.

Prema hemijskom sastavu cvetne glavice sadrže: kumarine (skopoloetin-7-glukozid, hernijarin i umbeliferon), flavonoide (apigenin, luteolin, patuletin, kvercetin), etarsko ulje, antemičnu kiselinu, fenolnu kiselinu, masne kiseline, fitosterole, holin, inozitol.

U cvetnim glavicama ima od oko 0,6% do 2,4% gustog etarskog ulja, koje je na nižim temperaturama skoro smolasto, tamnožuto i bogato esterima (izoamil-angelat, izobutil-angelat, butil-angelat), dok je etarsko ulje nemačke kamilice najčešće od tamnoplave do plavozelene boje, koja potiče od hamazulena i uglavnom se konstituiše od estera angelične i tiglične kiseline. Takođe sadrži farnezen i α-pinen. Pored njih, rimska kamilica sadrži do 0,6% seskviterpenskih laktona germakranolidnog tipa (nobilin, 3-epinobilin), α-bisabolol, bisabolol okside A i B i druge sastojke. Etarsko ulje se izdvaja destilacijom vodenom parom, a jakog je protivupalnog i spazmolitičkog delovanja.

Njime se tretira suva, osetljiva, upaljena i ljuspičava koža, akne, rosacea, dermatitisi, ekcemi, psorijaza, osipi i uopšte sva upalna stanja kože. Zbog umirujućih svojstava primenu nalazi kod nervoza, nesanice i stresa. Pomaže kod upala, nesanice, nervoze, slabog varenja, kožnih bolesti, grčeva i bolova. Deluje na sluzokožu kod

Rimska kamilica se gaji zbog rascvetalih cvetnih glavica. Prema farmakopeji, ova droga ne sme da  sadrži manje od 7 ml/kg etarskog ulja. Osušene cvasti se koriste u farmaceutskoj i kozmetičkoj industriji za proizvodnju šampona, krema, masti i drugih preparata široke potrošnje. Prema hemijskom sastavu cvetne glavice sadrže: kumarine (skopoloetin-7-glukozid, hernijarin i umbeliferon), flavonoide (apigenin, luteolin, patuletin, kvercetin), etarsko ulje, antemičnu kiselinu, fenolnu kiselinu, masne kiseline, fitosterole, holin, inozitol.

U cvetnim glavicama ima od oko 0,6% do 2,4% gustog etarskog ulja, koje je na nižim temperaturama skoro smolasto, tamnožuto i bogato esterima (izoamil-angelat, izobutil-angelat, butil-angelat), dok je etarsko ulje nemačke kamilice najčešće od tamnoplave do plavozelene boje, koja potiče od hamazulena i uglavnom se konstituiše od estera angelične i tiglične kiseline. Takođe sadrži farnezen i α-pinen. Pored njih, rimska kamilica sadrži do 0,6% seskviterpenskih laktona germakranolidnog tipa (nobilin, 3-epinobilin), α-bisabolol, bisabolol okside A i B i druge sastojke.

Etarsko ulje se izdvaja destilacijom vodenom parom, a jakog je protivupalnog i spazmolitičkog delovanja. Njime se tretira suva, osetljiva, upaljena i ljuspičava koža, akne, rosacea, dermatitisi, ekcemi, psorijaza, osipi i uopšte sva upalna stanja kože. Zbog umirujućih svojstava primenu nalazi kod nervoza, nesanice i stresa. Pomaže kod upala, nesanice, nervoze, slabog varenja, kožnih bolesti, grčeva i bolova. Deluje na sluzokožu kod prehlade, bilo da se pije ili inhalira. Može se koristiti i za pranje i čišćenje kože od otoka, crvenila, za obloge kod gnojnih rana. Preparati od rimske kamilice mogu poslužiti kao dobar antiseptik. Čaj smiruje želudac, naročito u kombinaciji sa drugim biljnim drogama.

Pored njene lekovite primene, rimska kamilica se koristi i u kozmetičke svrhe, kao sredstvo za negu kose, zbog čega se dosta primenjuje pri izradi šampona. Zanimljiva strana njene upotrebe u nezi kose je da ona dodatno prosvetljuje kosu, naročito one tipove sa svetlijim nijansama. Tonik za kosu od rimske kamilice ima višestruki efekat na zdravlje i izgled kose. S druge strane, u parkovima, vrtovima i baštama se koristi kao ukrasna biljka. Postoje sorte rimske kamilice za zasnivanje travnjaka koji ne cvetaju. Mišljenje je da bi za industrijske potrebe rimska kamilica mogla da se gaji naročito u Vojvodini, na zemljištima nižih kategorija.

Uslovi uspevanja

 Kao i kod obične, tako i kod rimske, za proizvodnju, odnosno uspešno rastenje i razviće potrebna je umereno vlažna klima. Kod nas se vrlo retko javlja kao korov. Raste i na zapuštenom, neplodnom zemljištu i uz puteve. Najviše voli osunčana područja sa velikim brojem sunčanih sati. Optimalna temperatura klijanja semena rimske kamilice je oko 19 ºC . Na ovoj temperaturi klijanje traje između jedne i dve nedelje. Optimalna temperatura za rast i razvoj je 20 ºC do 25 ºC.

Rimska kamilica je osetljiva na kasne prolećne i rane jesenje mrazeve. Ukoliko ih jače zahvate ovi mrazevi, biljke venu ili zaostaju u razvoju. U jako sušnim periodima poželjno je zalivanje. Rimska kamilica se može uspešno gajiti na plodnim i na siromašnim zemljištima. Pozitivno svojstvo ove kamilice je velika heterogenost prilikom izbora tipa zemljišta za njeno gajenje. Ipak, rimska kamilica voli peskovito-ilovasta zemljišta, na kojima je povoljan vodnovazdušni režim. Pojedine sorte rimske kamilice preferiraju suva peščana zemljišta, dok druge zahtevaju bogatija zemljišta sa pH vrednošću od 6,5 do 8,0.

Kao višegodišnja kultura, rimska kamilica se ne gaji u plodoredu. Na istoj površini može ostati od tri do pet godina, odnosno sve dok je ekonomski opravdano njeno korišćenje, zato  što tokom eksploatacije dolazi do oštećenja pojedinih biljaka ili one stradaju iz drugih razloga. Kada se zasad proredi, ili dođe do masovnije pojave višegodišnjih korova, parcelu treba preorati i ponovo je zasnovati na novoj parceli. Rimska kamilica najbolje uspeva nakon okopavina i jednogodišnjih leguminoza, koje nakon skidanja ostavljaju zemljište bogato azotom. Poželjno je da nakon skidanja preduseva zemljište bude čisto, dobre strukture, sa što manje korova. Nakon eksploatacionog perioda na isto zemljište rimska kamilica može ponovo da dođe tek posle tri do pet godina, u zavisnosti od tipa zemljišta i stanja parcele.

Sistem obrade zemljišta zavisi od preduseva i agroekoloških uslova. Kako su najčešći predusevi ozima žita, osnovna obrada počinje ljušćenjem i završava dubokim oranjem (15 cm – 20 cm) najkasnije do početka septembra. Konvencionalna obrada se izostavlja na suvim, lakim (slatinastim) i nezakorovljenim zemljištima. Takva zemljišta se obrađuju teškim tanjiračama na dubinu oko 15 cm. Nakon oranja, poorano zemljište treba da prezimi. U zavisnosti od uslova spoljašnje sredine, na proleće se otpočinje sa predsetvenom pripremom zemljišta. Najčešće se ova operacija obavlja setvospremačem, odnosno kombinovanom mrvilicom ili drugim oruđima.

Ako se posle agrohemijskih analiza utvrdi da je zemljište siromašnije, za osnovnu ishranu pri osnovnoj obradi unosi se veća količina mineralnih materija: 80 kg/ha –100 kg/ha azota, 100 kg/ha –120 kg/ha fosfora i 100 kg/ha –150 kg/ha kalijuma. Polovina od predviđene količine azota ostavlja se za predsetveno đubrenje useva rano u proleće. U dopunskoj ishrani i ishrani u kasnijim godinama biljaka koriste se samo NPK mineralna hraniva, koja se mogu izostaviti na plodnim zemljištima.

U sortimentu za plantažno i ukrasno gajenje izdvajaju se arterner, flore pleno i treneague. U praksi se često dešava da se rimska kamilica koristi kao zamena za travnjak, što je slučaj u sve većem broju vrtova. Međutim, rimska kamilica nije toliko izdržljiva kao pojedine travne vrste. Ipak, sorta treneague može u izvesnoj meri podneti uslove koji vladaju u vrtnim travnjacima. Čak i kao sorta koja ne cveta, odiše ugodnim mirisom na jabuku i osvežava prostor u kome je zasnovana.

Zasnivanje zasada i nega

Rimska kamilica se može zasnivati na dva načina: generativno (direktnom setvom semena i proizvodnjom preko rasada) i vegetativno (preko reznica i deljenjem starijih bokora). Drugi način preko vegetativnog razmnožavanja, tj. razmnožavanje preko reznica se u velikoj meri koristi u proizvodnoj praksi, dok se deljenje starijih bokora primenjuje u određenim slučajevima kod starijih zasada. Ipak, ukoliko postoje zasadi rimske kamilice, ovaj način je jeftiniji i brži kada je u pitanju povećanje površina pod ovom vrstom lekovitog bilja.

Razmnožavanje preko reznica je jedan od najšire primenjenih načina proizvodnje rimske kamilice. Reznice dužine od 10 cm do 12 cm se skidaju sa bokora u momentu pre pojave pupoljaka. Obično se ožiljavaju u gotovim komercijalnim supstratima, u kojima se nakon deset dana pojavljuju mali beli korenčići. U momentu kada se na reznici pojave tri korenčića dužine od 3 cm do 4 cm, reznica se može saditi na stalno mesto. Kasnije, kad se zasad formira, jedan broj proizvođača taj zasad koristi za zasnivanje novih deljenjem starijih bokora. Najbolji momenat za deljenje starijih bokora je rano proleće pre nego što biljke počnu da intenzivno rastu. U nekim zemljama, na primer u Italiji, skidanje, ožiljavanje i razmnožavanje reznicama obavlja se u oktobru, a berba cvetnih glavica i njihovo destilisanje tokom  jula.

U mere nege koje se primenjuju u proizvodnji rimske kamilice ubraja se popunjavanje praznih mesta, okopavanje, plevljenje, međuredno kultiviranje, prihranjivanje, ukoliko je potrebna i zaštita od bolesti i štetočina i dr. Naročitu pažnju treba posvetiti nezi zasada u prvoj godini gajenja, jer tada treba pomoći biljci da se što jače razvije i razbokori. Neretko se dešava da se jedan deo rasada ređe ožiljenih reznica nije primio, te se onda popunjavaju prazna mesta. Ova mera je neophodna, jer je u pitanju višegodišnja gajena vrsta, a otklanja se i mogućnost da se na praznim mestima pojavi korov.

Tokom  vegetacije, pogotovo u prvoj godini, potrebno je obaviti minimum dva međuredna kultiviranja i, ako je neophodno, jedno okopavanje i plevljenje useva. U kasnijim godinama se obavljaju uglavnom okopavanja, pošto biljka izbokori i time uspešno postiže zadovoljavajuću pokrovnost, čime sprečava razvoj korova. Ukoliko je potencijal korova veliki, često se mere za suzbijanje korova ponavljaju. Ipak, stari zasad se obavezno okopava i plevi na kraju vegetacije, bilo kasno u jesen ili rano u proleće. Prihranjivanje je važna mera nege, a naročito u prvoj godini gajenja i na zemljištima slabije plodnosti. Pred drugo okopavanje unose se hranljive materije u zemljište. Kao i kod drugih gajenih lekovitih vrsta, treba paziti da prilikom prihranjivanja đubrivo ne pada po lišću, jer izaziva opekotine.

Tokom leta prihranjivanje se može ponoviti još jednom sa istom količinom đubriva. Stariji zasadi se prihranjuju u dva do tri navrata, od kojih je poslednje periodično đubrenje. U proleće, pred prvo kopanje, primenjuje se prvo prihranjivanje sa 100 kg/ha do 150 kg/ha uglavnom azotnih đubriva. Drugo prihranjivanje se praktikuje posle berbe, nakon čega se i okopava. U jesen, kad se upražnjava predzimsko okopavanje, neophodno je i periodično đubrenje. Ovom prilikom se unose sva đubriva, a najbolje je upotrebiti neko od đubriva koje u svom sastavu pored makro, sadrže i mikroelemente. Količina đubriva varira od odabranog đubriva, parcele, prethodnog đubrenja, agroekoloških uslova.

Berba i čuvanje

Berba počinje u momentu cvetanja, a krajnji momenat je puno cvetanje. Obavlja se po lepom i sunčanom vremenu kako bi se izbeglo moguće „kvarenje“ sirovine. U dosadašnjoj praksi najčešći period berbe ove vrste kamilice je početak jula. Pokazatelj da je nastupio optimalan momenat berbe je kada latice počnu da se uvijaju. Berba se obavlja odsecanjem stabljike ili odsecanjem cvetova sa vrha stabljika.

Nakon berbe cvast rimske kamilice treba da ima jak i karakterističan miris, i da  zadrži boju i konzistenciju cvetne glavice. Ukoliko se suši u sušari, maksimalna temperatura sušenja ne bi trebalo da prelazi 40 ºC jer, kao i kod obične, i droga rimske kamilice na većim temperaturama gubi boju i smanjuje joj se sadržaj etarskog ulja. U odnosu na običnu kamilicu, obrani cvetovi rimske kamilice se mogu sušiti u slojevima. Destilacija etarskog ulja rimske kamilice se radi u standardnim destilatorima kao i ostalo aromatično bilje.

Prinos svežih cvasti rimske kamilice je oko 4.000 kg/ha do 5.000 kg/ha. Iz količine od jedne tone suvih glavica se dobije od 1,5 kg do 4,0 kg etarskog ulja. Prinos etarskog ulja po hektaru kod rimske kamilice je od 15 kg do 18 kg etarskog ulja. Kvalitet dobijenog etarskog ulja se utvrđuje analizama pomoću gasne hromatografije sa masenom detekcijom (GC/MS).

Traženi standardi kvaliteta za osušeni cvet rimske kamilice prema evropskoj i našoj farmakopeji definišu najmanji sadržaj etarskog ulja od 7 ml/kg osušene sirovine. U prometnoj drogi ne bi trebalo biti sitnijih glavica od 8 mm, koje imaju maksimalno 11,0% vlage i 8,0% ukupnog pepela.

Osušena droga se vrlo lako može identifikovati na osnovu svog karakterističnog izgleda. Ima vrlo aromatičan miris i malo nagorak ukus. Nakon sušenja droga se prebira, odstranjuju strane primese i kao takva pakuje u kartonske kutije. Čuva se na suvom, hladnom i promajnom mestu. Rok upotrebe osušenog cveta rimske kamilice traje, nažalost, samo godinu dana, mada je na tržištu u ponudi osušen cvet kojem je rok trajanja od 18 meseci do 24 meseca. Ukoliko su veće količine etarskog ulja rimske kamilice, ono se čuva u dobro zatvorenom kontejneru, zaštićeno od svetlosti i na temperaturama od 2 ºC do 8 ºC. Manje količine etarskog ulja se pakuju i čuvaju u aluminijumskim posudama, na suvom i hladnom mestu, zaštićenom od visokih temperatura i vatre.

Dr Vladimir Filipović

Dr Tatjana Marković

Dr Željana Prijić

Institut za proučavanje lekovitog bilja „Dr Josif Pančić“, Beograd

Ukoliko volite i želite još da čitate,  knjigu  „Poljoprivrednikov  poljoprivredni  kalendar 2024“  možete  poručiti preko sajta www.poljoprivrednik.net.

Pročitajte još:

Preuzmite našu Android aplikaciju sa Google Play Store.

Tagovi:

Pročitajte još:

Претрага
Close this search box.