Koliko izvezemo sira toliko približno i kupimo na inotržištima.
Godišnja potrošnja sira kod nas je mala, svega deset kilograma po glavi stanovnika, dok se recimo Grci izdvajaju kao veliki potrošači ove namirnice.
Njihova godišnja potrošnja po glavi stanovnika iznosi 30 kilograma, kazao je za Dnevnik Branislav Vlahović sa Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu.
On navodi da domaću proizvodnju sira prate problemi prerađivača koji se suočavaju sa visokim troškovima proizvodnje, malim primanjima kupaca i nedostatkom specijalizovanih prodavnica.
Osim toga, kaže sagovornik Dnevnika, proizvođači nisu baš upućeni da bez promocije nema značajne prodaje. Malo rade na tome, jer nemaju dovoljno znanja, ali ni novca, a i nepoverljivi su u reklamiranje. Mada promocijama sira može da se povećava prodaja i finansijski efekat prerađivača.
– Svaki proizvođač mora da sagledava tržište, potrebe potrošača i konkurenciju kako bi imao što bolji plasman svojih proizvoda. Na taj način može da se ostvari veći prihod, jer na tržištu postoji konkurencija domaćih i inostranih sireva, pa je analiza tržišta i povećanje konkuretnosti bitan preduslov uspešnog plasmana – istakao je Vlahović.
Naveo je da na domaćem tržištu dominiraju meki sirevi zbog niže cene i ne odviše skupog tehnološkog procesa, dok Srbija nema proizvodnju mekih i tvrdih sireva sa plesnima jer su skupi i što za tu proizvodnju trebaju velika investiciona ulaganja.
– Godišnje mali i srednji prerađivači i velike mlekare proizvedu približno 60.000 tona sira, a od te količine oko 15.600 tona sira prodamo u izvoz, najviše u Rusku Federaciju – istakao je Vlahović.
– Oko 60% domaćeg izvoza sira se proda na ruskom tržištu, a ostatak u zemlje u okruženju Severnu Makedoniju, Crnu Goru, Bih i Hrvatsku. Od izvoza sira Srbija zaradi oko 55 mil USD – kazao je Vlahović, „dok nas uvoz sira košta godišnje 53 mil USD“.
Sira napolju kupimo oko 12.000 tona(11.523 tone), najviše od Nemaca i Poljaka i Hrvata.
Čuveni somborski sir prave dva-tri proizvođa
Vlahović je istakao da imamo dugu tradiciju u proizvodnji sira, ali ne i dovoljno malih proizvođača – Čuveni somborski sir u kačici prozvode svega dva, tri proizvođača. Isto je tako i kada je reč o poznatim drugim sirevima poput pivničkog, parenog mokrinskog sira, banatskog. Treba dosta da radimo i na uvođenju oznaka geografskog porekla prvenstveno tih sireva , ali i drugih, zatim unapređivati kvalitet i stvarati sireve sa novim ukusima tako što će se u njih dodavati i drugi sastojci poput paprike, mirođije, tartufa. Moramo unaprediti i dizajn ambalaže ulagati u znanje i marketing i raditi na sertifikaciji.
Pročitajte još:
Preuzmite našu Android aplikaciju sa Google Play Store.
