NOVI SAD – U OŠ “Ivo Lola Ribar” u Novom Sadu organizovan je sastanak roditelja koji žele da vrate decu u školu i koji su želeli da pruže podršku svim nastavnicima koji sve vreme, od početka blokada, drže nastavu.
– Dragi naši nastavnici, roditelji i draga deco, dobrodošli na naš drugi javni sastanak roditelja. Hvala vam što ste se ponovo odazvali našem pozivu i što nas verno podržavate. Takođe, želim da se zahvalim i gospodi iz publike koji su ovde došli sa transparentima i pištaljkama da nam uveličaju ovako veličanstven skup! Posebno se zahvaljujem medijima koji su pomogli da se naš glas daleko čuje! Došli smo da podržimo nastavnike u njihovom nastojanju da se deca vrate u učionice i nastave da rade ovo što najbolje znaju, da obrazuju i vaspitaju našu decu, oni to rade sa velikom ljubavlju i mi znamo da im je ta ljubav od naše dece i uzvraćena. Verujemo u znanje, verujemo u školu, verujemo u našu decu- reči su roditelja, Mirjana Jović.
– Dragi moji sugrađani, poštovani sugrađani i roditelji, kao gimnazijalac želim da vam se obratim danas. Kao neko ko voli da uči, kao neko ko voli da se druži, tenira i da ide u školu, ja vam tvrdim da nema deteta na ovom svetu koje ne voli isto što i ja! I zato niko na ovom svetu nema prava da nam to uskrati. Da mi je neko rekao da ćemo doći u situaciju, da neki nastavnici neće da nam predaju, da roditelji brane svojoj deci da idu u školu, ne bih verovao. Isto sada dok sedim ovde, ne mogu da verujem neki ljudi pište i urliču, da meni kao đaku ne dozvoljavaju da kažem ono što mislim. Da hoću da učim, hoću da idem u školu, niko na ovom svetu mi to neće zabraniti. Mi u škole hoćemo da idemo- istakao je učenik, Nemanja Kočić.
– Obraćam se kao građanin i roditelj, koji je u Novom Sadu proveo četvrt veka, zavoleo sam ljude i okolinu. Zašto smo zamenili čiji si, za ono novosadski kako si i šta radiš? Gubimo naše osnove, kao i što naša deca gube osnovno obrazovanje. Bitno je da naša deca stiču prve navike za obrazovanje, da se uče odgovornosti. Gledam svoju, ali i tuđu decu. Smanjena su druženja, nema komunikacije, nema druženja, svi su podeljeni u manje grupe. To ne smemo dozvoliti. Kako čuvam svoju decu, tako čuvam i tuđu. Oni moraju osetiti podršku svih nas. Naše je da ih zaštitimo, volimo i uvažavamo, deca su sva naša. Nema podele, ne sme da je bude, to je ono što nas razdvaja- izjavio je roditelj Branislav Petrović.
– Obraćam vam se kao profesor engleskog jezika, zaposlena u OŠ “Kosta Trifković” koja je većinskim delom bila u obustavi, po nekom meni neshvatljivom planu. Nismo počeli sa radom 20. januara, da bi zatim radili tri dana, a nakon toga većinski deo kolektiva izglasao je potpunu obustavu. Kao nastavnik koji više od 20 godina radi ovaj human i veoma odgovoran posao, takva odluka bila mi je neprihvatljiva, jer ko ima pravo da oduzima njihovo Zakonom zagarantovano pravo na obrazovanje? Škole postoje zbog dece i mi kao nastavnici treba da činimo što je u najboljem interesu naše dece, kojima svakodnevno dajemo ne samo primer, nego treba da ih vodimo i usmeravamo na njihovom životnom putu, kako bi oni sutra postali časni i pošteni građani Republike Srbije. Svi vi morate znati da je svako od vas odgovoran za obrazovanje dece. Takođe, nastavite da kao i što ste do sada to činili, nastavite da pružate podršku nastavnicima koji se bore kao lavovi, a istovremeno trpeći linč suprotne strane, samo zato što žele da rade najispravniju stvar, a to je da obrazuju našu decu. Od momenta saznavanja odluke o potpunoj obustavi nastave u našoj školi, nekoliko mojih kolega i ja odlučili smo da nastavimo da radimo i da se ni po koju cenu ne priklanjamo neodgovornoj većini- reči su nastavnice, Jelene Dakić.
– Hvala vam što ste se okupili u ovolikom broju, da podržite naše učenike. Kao što izreka kaže: “Od kolevke do groba, najlepše je đačko doba”. To doba je ispunjeno sreću, radošću, učenjem, sticanjem novih znanja, novih drugarstava i to ne sme niko da prekine- reči su direktora škole, Gorana Jojića.
Da podsetimo, veliki broj roditelja okupio se u ponedeljak ispred OŠ „Miloš Crnjanski“ na Satelitu, sa istim razlogom – da vrate decu u školske klupe i da daju podršku nastavnicima koji žele da rade.