Srbija – Uvoz radne snage je sve češća pojava u Srbiji. Umesto na birou za zapošljavanje, poslodavci se sve više okreću agencijama za angažovanje stranih radnika. Građevinska industrija, transport i ugostiteljstvo nisu u mogućnosti da funkcionišu bez privremenog uvoza radnika, kažu u Privrednoj komori Srbije i naglašavaju da je najveći problem u poslednjih pet-šest godina nedostatak radnika za proširenje proizvodnog i uslužnog kapaciteta firmi. Postavlja se pitanje odakle najviše stižu strani radnici u Srbiji i koja prava i obaveze moraju da poštuju i radnici i poslodavci.
Da je nedostatak radne snage postao sistemski problem smatra Bojan Stanić iz Privredne komore Srbije.
Sagovornik Euronews Srbija navodi da su u Srbiji potrebni različiti profili, od nekvalifikovanih i kvalifikovanih, pa do inženjerskih poslova.
Da bi se ti zahtevi ispunili i da bi se tržište zadovoljilo, olakšavane su procedure za dolazak stranaca na rad kod poslodavca u Srbiji.
„Imamo novu situaciju da nam je potrebna radna snaga iz inostranstva, da ne možemo da popunimo zahteve domaće privrede i da popunimo radna mesta iz domaćeg stanovništva“, kaže za Euronews Srbija advokat Aleksandar Andrejić.
„Postoje izvesne potrebe za koje se zna da će trajati narednih nekoliko godina, da li u građevinskoj industriji ili slično, koji nisu baš trajnog karaktera. Da bi se ti zahtevi ispunili, odnosno da bi se tržište zadovoljilo, ide se u pravcu olakšavanja cele procedure, pojednostavljivanja svega toga u cilju lakšeg dovođenja radnika za poslodavce“, rekao je Andrejić.
Odakle je najviše stranih radnici i šta im je potrebno za rad u Srbiji?
U dužem vremenskom periodu, prednjačili su radnici iz Azije koji su dolazili u Srbiju da rade, pre svega iz Kine, Indije, Šrilanke, Pakistana, kao i Turske.
Stanić kaže da je u poslednje tri godine, najviše stranih radnika dolazilo iz Rusije, što je posledica rata u Ukrajini i sankcija koje je Zapad uveo prema Rusiji.
„Značajan broj iz Rusije i delimično izbeglica iz Ukrajine doprineo je našoj privredi, ne samo u smislu radnika koji rade u specifičnim delatnostima, već i u smislu podrške našoj potrošnji“, rekao je Stanić.
On navodi da je činjenica da evropske privrede, kao i privrede u regionu, zavise od vanevropskih migracija.
On naglašava da se mora voditi računa o kvalitetu radnika koji u Srbiju dolaze privremeno, navodeći da to treba da čine i država i same firme koje angažuju strane radnike.
Da bi došli u Srbiju, nekim stranim radnicima je potrebna i viza za ulazak u našu zemlju.
„U zavisnosti iz koje zemlje dolazi i međusobnih sporazuma između naše zemlje i te zemlje iz koje dolazi, zavisi da li mu je potrebna uopšte i viza da bi mogao da uđe u Republiku Srbiju, takozvana viza D. Ona se dobija po nekom osnovu, morate imati razlog da dođete u Srbiju. Naravno, nećemo da govorimo o drugim razlozima, poput turizma. Konkretno ovde morate da imate neki posao koji vas čeka i poslodavca koji vas je pozvao da dođete i da zasnujete radni odnos. Stoga, prvi korak koji trebate da preduzmete je da podnesete zahtev za vizu D koja bi vam omogućila ulazak u Republiku Srbiju. Nekad se podnese i zahtev i za vizu i za radnu dozvolu“, rekao je Andrejić.
Najčešće, kaže on, kompanija koja planira da zaposli stranog radnika završi potrebnu papirologiju.
„Postoji sad online sistem preko koga je sve i dosta lakše. Podnese se i to poslodavac može da učini i u njihovo ime, a mogu i oni direktno, naravno, ukoliko se snađu“, rekao je advokat.
Koja su prava stranih radnika?
Strani radnik u Srbiji ima načelmno ista prava kao državljanin Srbije koji je zaposlen, kaže Andrejić.
„Zdravstveno osiguranje mora da poseduje, tu su porezi i doprinosi, ali ne baš u istim iznosima u zavisnosti od zemlje iz koje dolazi i nekih međunarodnih sporazuma koji su zaključeni, jer penziono bi trebalo da ostvaruje u toj zemlji. To je neka ideja, da je došao na privremeni rad pa da će se vratiti tamo, ali u svakom slučaju, zdravstveno osiguranje mora imati“, rekao je on.
On precizira da strani radnik mora da bude prijavljen u registar zaposlenih, gde mu se isplaćaju ti porezi i doprinosi koji se na kraju meseca vrlo lako vide da li su uplaćeni ili nisu.
„Inspekcija rada isto tako vrši periodične provere svih ovih činjenica, a i Poreska uprava“, rekao je advokat.
Stanić naglašava da se apsolutno moraju poštovati prava radnika.
„Ne samo u smislu da štitimo naše radnike od možda neodgovornih poslodavaca, bez obzira što oni mogu biti članovi Privredne komore Srbije, nego definitivno moramo štititi i poslodavce od neodgovornih radnika. U tom smislu, apsolutno agencije koje se bave posredovanjem u uvozu ili nabavljanju te radne snage, definitivno moraju biti proverene. Mi u okviru naše komore imamo grupaciju koja se bavi konkretno tržištem rada. Sa druge strane, naravno, inspekcijski nadzor je na strani države“, rekao je Stanić.