logo transparend vojvodina uzivo

Srbija izdvaja milijarde dinara za odlaganje pepela, a može da postane „zlatni grumen“

SRBIJA – Pepeo, šljaka i gips su produkti rada naših termoelektrana. Srbija izdvaja milijarde dinara za odlaganje pepela, a on bi mogao da bude važan građevinski materijal, da donosi prihod i snizi cenu gradnje. I dok Evropa iskoristi više od 90% pepela, EPS uspe da proda najviše 6%.

Pepeo je počeo da se koristi 1953. godine u Sjedinjenim Državama, u gradnji brane Hangri Hors. Bio je značajan građevinski materijal brojnih znamenitih objekta – najviše zgrade na svetu Burdž Kalifa i danskog mosta Velikog Belta.

U Evropi je neizostavan u izgradnji putne i železničke infrastrukture, betona, nasipa na rekama. Srbija ima ogroman potecijal pepela, ali je neiskorišćen.

Prof. dr Jovan Despotović, član UO Inženjerske komore Srbije kaže da imamo 700 miliona tona pepela.

– Kako god računali, kako god kalkulisali, polovina se baci, pola prospe, vertar raznese. To je neviđeno bogastvo, odnosno naš zlatni grumen – kaže Despotović.

– Postoji Uredba o tehničkim i drugim karakteristikama pepela kao građevinskog materijala. EPS ima tu sirovinu, međutim, ne dešava se taj ključni korak povećanja korišćenja pepela – navodi Milena Đakonović, direktorka Sektora za energetsku efikasnost u EPS-u.

Problem je što se u našoj zemlji pepeo vodi kao otpad. Dok je sa gipsom situacija nešto bolja. On je nus proizvod postrojenja odsumporavanja u kostolačkim termoeltranama koje gips prodaju cemetarama u zemlji, a veći deo izvoze u Rumuniju.

– Kostolac je uspeo da upiše gips u Evropski registar hemikalija, takozvani rič sertifikat. I kod nas je upisan u Registar nus proizvoda – tako da naš gips prodajemo – navodi Željko Ilić, direktor za proizvodnju u TE Kostolac.

Iako je zarada minimalna, prodaja je veoma značajna, jer EPS tako smanjuje troškove preskupog odlaganja na deponije.
– Industriski otpad je jedan od najzastupljenijih vrsta otpada u Srbiji, a pepeo i šljaka i gips predstavljaju preko 85% tog otpada. On najvećim delo završava na deponijama. U Srbiji pet deponija prima ovu vrstu otpada u količini na 1.600 hektara plodnog zemljišta – rekla je Tatjana Kaluđerović, pomoćnica ministarke zaštite životne sredine.

– Tu mora da se uvede matematika – dovezeš, dobijaš neki novac i koristiš za makadamske puteve. Ovo može biti novi resurs za investicije, procene koje radi moj tim u Komori – jedan odsto BDP-a, može da bude samo u ovom delu – kaže Siniša Mitrović, rukovodilac Centra za cirkularnu ekonomiju u PKS.

Građevinski fakultet i EPS uradili su studiju korićenja pepela, a za realizaciju je neophodna podrška države. Struka predlaže: fazno povećanje plasmana pepela sa kvotom od 450.000 tona i uspostavljanje operatera

Pročitajte još:

Preuzmite našu Android aplikaciju sa Google Play Store.

Tagovi:

Pročitajte još:

Претрага
Close this search box.