Srbija ima najstarijeg aligatora u pisanoj istoriji – Muja ima 86 godina, ali se slabo kreće iz drugog razloga

BEOGRAD – Najstariji aligator na svetu, prema pisanoj istoriji zooloških vrtova, nalazi se u Beogradu. Muja je ima više od 86 godina, a prema svemu sudeći on je u odličnoj kondiciji. O načinu na koji Muja živi, njegovom životu razgovarali smo sa biologom Kristijanom Ovari.

„To znači da je Muja zvanično iz Nemačke stigao u Beograd 1937. godine. Gledajući snimke, utvrdili smo da je Muja bio veći i starosti do dve godine. Ne znamo tačnu Mujinu starost jer je deo arhive izgoreo i stradao u bombardovanju 1941. godine. Muja se odlično drži, u odličnoj je kondiciji. Svako leto pustimo ga u bazen i on krene da bruji dubokim tonom, to je način na koji aligatori dozivaju svoje ženke za parenje“, rekao je Kristijan za NS Uživo.

Ovari kaže da je Muja preživeo bombardovanje, ali da mu je 2012. godine hirurškim putem amputirana noga zbog gangrene.

„Aligatori se ne pokreću često, jer su hladnokrvne životinje. One štede svoju energiju, a troše je isključivo kada love i kada se pare. Aligatori su veoma vešte životinje, i veoma brzo mogu da savladaju i odraslog čoveka. Njihova čeljust ima neverovatno jak udarac, mišićni rep im je poprilično opasan. Ove životinje love na neverovatan način – iz zasede. Oni se prave da su mrtvi, druge životinje se opuste u njihovom prisustvu. Aligatori tada brzo reaguju, jakim stiskom čeljusti odvode plen pod vodu gde ga udave i ostave da natrune. Nakon toga, aligatori kidaju velike parčati i gutaju ucelo plen. Interesantno je da ponekad kada se rade biopsije, u stomaku mogu pronaći kamenčići. Iako aligatori imaju zube, oni im koriste za kidanje mesa ali nisu baš najbolja opcija za žvakanje. Pomoću grčenja kamenčića , koji se nalaze u želudačnom mišiću oni svare obrok“, reči su Ovarija.

Biolog ističe da su ove životinje veoma značajni u prirodi. Žive u močvarama, a kada je leto i nastane suša kopaju svoje jame. Te rupe znaju da budu duboke i preko četiri metara širine. Na taj način oni sačuvaju sebe.

„Međutim, te rupe služe i kao skrovište za ribe i vodozemce. Opasni su lovci, ali su mirni kada su siti. Veliki krokodili mogu da se hrane tri puta godišnje u prirodi, a ostatak vremena prespavaju. Oni mogu veoma dugo da izdrže bez hrane. U zoološkom vrtu to nije stav. Muja ima varijabilan i fini meni. Nedeljno mu se na meniju nalaze dva puta i prepelice, kokoške, pacovi, govedina… Variranjem u hrani, dovodimo do balansirane ishrane koja je veoma bitna da nadomesti sve vitamine i minerale“, rekao je biolog.

Pročitajte još:

Preuzmite našu Android aplikaciju sa Google Play Store.

Tagovi:

Pročitajte još:

Претрага
Close this search box.