logo transparend vojvodina uzivo

Simboli Pančeva: Skulptura “Sejač” u centru Pančeva

PANČEVO – Pančevo je jedan od retkih gradova u Srbiji koji ima spomenik zemljoradniku – rataru – sejaču. U pitanju je skulptura „Sejač“ čuvenog vajara Božidara Jovovića.

Postavljena je 1974. godine na mestu gde se i danas nalazi – između zgrade Sindikalnog veća i zgrade u kojoj je smeštena Poreska uprava.

Ova skulptura jedina nije premeštana po različitim gradskim prostorima, već od nastanka pa do današnjeg dana zauzima isto mesto.

Još početkom sedamdesetih godina 20. veka, kako navodi u svojoj knjizi „Skice zagubljene povesti”, nekada prvi čovek opštine Vitomir Sudarski bio u dilemi da li pored Pančeva postoji još neki grad u bivšoj SFRJ koji ima spomenik zemljoradniku – rataru – sejaču.

Nije poznato kako se vajar Božidar Jovović rešio da izvaja mladog paora, a ondašnja vlast bila spremna da plati skulpturu umetniku, baš u doba sveopšte socijalističke izgradnje fabričkih pogona. Sve se dešavalo u vreme u kojem je reč seljak ne samo gubila primat već sve više dobijala i pejorativno značenje. Sudarski samo kratko objašnjava da je ideja o postavljanju neobičnog spomenika, u Pančevu „sledila istorijske činjenice” i da „sve što je bilo i nestalo zaslužuje neki beleg”.

 

Skulptura „Sejač“ postavljena je 1974. godine na mestu gde se i danas nalazi – između zgrade Sindikalnog veća i zgrade u kojoj je smeštena Poreska uprava u Pančevu (Foto: Vojvodina Uživo)

 

Kako je Božidar Jovović osmislio skulpturu vidi se u poetski napisanom pismu na času likovnog vaspitanja u školi, u kojoj je ovaj akademski vajar radio kao profesor.

Čitanjem ovog odlomka stvorićete sliku u svojoj glavi i shvatićete koju je ideju Božidar imao stvarajući ovo delo:

“On je zakročio, desnom rukom seje, a levu je pružio svetu. On je temeljan, ali nije debeo. Na levu ruku sletele su 3 ptice. Ptice nebeske, niti seju, niti žanju, ali lepo žive. Takvih ptica ima dosta, sve one zoblju iz njegove ruke. Torba mu je među nogama, zaklanja oranje. Od nje pozadi, levo leprša jedna draperija iz koje opet kulja život, odnosno više malih figura. Draperija desno izvire iz šake kojom seje. On je naravno go (akt). Iz pete na nogama iždžikljalo je korenje, čvornovato, uraslo u tlo. On ima kosu, dugačku… on je pravi muž”, piše u pismu Božidara Jovovića.

Umetnik dalje precizira da njegov ratar „sejač” treba da zrači upornošću, dobronamernošću, optimizmom do granica šeretluka, te da je „božanstvo polja, pandan Panu, božanstvu šuma”. On je hranitelj, kao biljka, urastao u planetu. Jovović završava rečenicom: „On treba da bude poezija” i šalje poziv – „pokušajmo ga stvoriti.”

 

Skulptura Sejač u Pančevu (Foto: Vojvodina Uživo)

 

Istoričari umetnosti su ocenili da u likovnom rešenju ovog dela u bronzi, Jovović „uspešno savladava izazov da svog, a banatskog ratara ne predstavi karikaturalno, već nošen pesničkom vizijom”, stvara nadrealni spomenik Banaćaninu, koji je „božanstvo polja” i „hranilac čovečanstva”. I zaista, Jovovićev zemljoradnik je oličenje atlete, nimalo nalik punačkim Lalama.

Ovom skulpturom bavi se i istoričar i hroničar Pavle Vasić u knjizi „Umetnička topografija Pančeva” u kojoj ističe da Jovovićev „paor – sejač” pokazuje da se umetnik, kao „pančevački skulptor”, oslobodio moćnog zračenja Ivana Meštrovića i da je našao svoj lični izraz – „novo shvatanje ljudskog tela”.

 

Skulptura Sejač Božidara Jovovića postavljena je 1974. godine u centru Pančeva (Foto: Vojvodina Uživo)

 

Original umetnikovog pisma u kojem je opisao svoju viziju spomenika može se videti u Istorijskom arhivu Pančeva, a bronzani zemljoradnik je decenijama izložen pogledima prolaznika, koji odavno nisu paori. No ova skulptura, kao i mnoge u Pančevu, bila je izložena napadima vandala i „trgovaca” sekundarnim sirovinama. Tako je „Sejač” ostao bez ruke sa pticama i sa iskrivljenom nogom u pokušaju krađe.

Pre petnaestak godina, deo originalnih gipsanih predložaka, pronašli su stručnjaci pančevačkog Zavoda za zaštitu spomenika u podrumu Narodnog muzeja u Pančevu, pa je skulptura nekako rekonstruisana 2014. godine.

 

Ova skulptura jedina nije premeštana po različitim gradskim prostorima, već od nastanka pa do današnjeg dana zauzima isto mesto (Foto: Vojvodina Uživo)

 

Božidar Jovović je završio Akademiju likovnih umetnosti u Beogradu, vajarski odsek. Od 1953. godine živeo je i radio u Pančevu kao likovni pedagog.

Autor je više spomenika i skulptura u našem gradu, poput spomenika detetu borcu za slobodu “Dečak i lane”, “Vodeni cvet” na fontani u centru, spomenik Uroša Predića u Gimnaziji.

Pripadao je čuvenoj likovnoj grupi „Pančevo pet“, među kojima su još bili pokojni Stojan Trumić, Jovan Vitomirov, Ksenija Ilijević i Dobivoje Vojnović.

Pročitajte još:

Preuzmite našu Android aplikaciju sa Google Play Store.

Tagovi:

Pročitajte još:

Претрага
Close this search box.