Premijera „Rodoljubaca“ u Vršcu – Sterijina satira osvojila publiku i pozorišnu kritiku

U prepunoj sali Narodnog pozorišta „Sterija“, sinoć je premijerno izvedena satirična komedija „Rodoljupci“ Jovana Sterije Popovića, u režiji Atile Antala. U vremenu kada se društvo ponovo preispituje po pitanju morala, politike i lažnog patriotizma, ova predstava donosi snažnu i aktuelnu poruku – upakovanu u duhovit, ali i oštar scenski jezik.

Režiser Antal, poznat po smelim i inovativnim postavkama, ovog puta je Sterijin tekst približio savremenom gledaocu vešto kombinujući elemente tradicionalnog i klasičnog sa modernim rešenjima. Predstava zadržava duh izvornog teksta napisanog oko 1854, ali kroz svežu interpretaciju oslikava i naše doba.

Uloge su tumačili glumci vršačkog ansambla, koji su svojim izvođenjem doneli pravu meru humora, ironije i gorčine. Posebno je bila uočljiva kolektivna igra ansambla, čija je dinamika na sceni izazivala i smeh i promišljanje kod publike. Satirična oštrica teksta, u kombinaciji s uverljivim glumcima, rezultirala je predstavom koja nikoga nije ostavila ravnodušnim.

Fuad Tabučić majstorski tumači lik Žutilova — jednog od najupečatljivijih primera političke hipokrizije u srpskoj dramskoj književnosti. Tabučić u ovaj lik unosi preciznu dozu groteske i ironije, ne sklizavajući u karikaturu, već pažljivo gradeći karakter čoveka koji iza gromoglasnog rodoljublja krije pohlepu, lične ambicije i strah od gubitka privilegija.

Monika Boldovina Bugle maestralno tumači lik Nančike, supruge Žutilova. Kroz njenu interpretaciju, Nančika dobija dimenziju žene koja, iako naizgled podređena i u senci svog muža, poseduje sopstvenu snagu i pronicljivost. Boldovina Bugle vešto balansira između komičnih elemenata i dubljih emocionalnih slojeva lika. Njena Nančika nije samo karikatura žene iz patrijarhalnog društva, već i simbol tihe otpornosti i inteligencije. Kroz suptilne gestove i izraze, glumica uspeva da prikaže unutrašnji svet svoje junakinje, njene sumnje, strahove, ali i odlučnost.

Foto: PrtSc/evrsac

Lik Milčike, ćerke Žutilova i Nančikike, oživljava mlada i sve zapaženija glumica Korina Troća, koja svojim izvođenjem donosi svežinu, mladalačku energiju i scensku snagu. U ulozi naizgled sporednoj, ali značajnoj za razumevanje porodične dinamike u Sterijinoj satiri, Korina se ističe preciznom glumačkom interpretacijom, s osećajem za ritam, komiku i psihološke nijanse svoje junakinje. Pored glumačke uverljivosti, Korina Troća ponovo oduševljava i svojim pevačkim talentom, koji je u ovoj postavci vešto integrisan u dramsku radnju i muzičko-scenski jezik predstave.

Lik Smrdićke — lažnog rodoljuba, ali pre svega kukavice, čije ime već samo po sebi nosi jasnu satiričnu konotaciju — na uverljiv i svež način tumači mlada glumica Ana Čupić. U njenoj interpretaciji, Smrdićka postaje slika „malog čoveka“ — onog koji ne teži stvarnoj političkoj moći, nema čvrste principe, i mišljenje menja u skladu sa trenutnim interesima. Ana Čupić uspeva da ovom liku udahne doživljaj potpune ljudske običnosti, bez preterivanja ili nametanja komike, oslikavajući ga u realističkom maniru, koji ga čini prepoznatljivim i istinitim. U ovoj ulozi ona pokazuje zrelost u scenskom izrazu i snažan glumački potencijal.

Srđan Radivojević u ulozi Lepršića donosi precizno izvajan lik nacionalističkog pesnika i ratnohuškača, čoveka koji ne mari za posledice koje njegovi stihovi i ideje mogu proizvesti u stvarnosti. Lepršić je predstavnik kvaziučenjaka — figura koja se krije iza nacionalnih simbola, parazitira na kulturnom nasleđu i istovremeno ga zloupotrebljava, zarad lične promocije i društvene koristi. Iskusni Srđan Radivojević, glumac odavno prepoznat kao majstor komedije sa dubinom, donosi ovog lika sa prefinjenom merom — istovremeno duhovito i gorko, s jasnom svešću o Sterijinoj satiričnoj oštrici. Njegov Lepršić je na sceni snažan, uverljiv i uznemirujuće prepoznatljiv: pun retorike, ali prazan u suštini. Upravo u tom paradoksu Radivojević vešto pronalazi dramsku tenziju i gradi ulogu koja ostavlja snažan utisak na publiku.

Zelenićka, Lepršićeva ujna, je centralna figura ove duhovite, ali društveno angažovane komedije, kroz koju Sterija na oštrouman i satiričan način kritikuje položaj i ulogu žena u revolucionarnom dobu. Ovaj lik, istovremeno tragičan i komičan, simbol je ženske borbe za glas i ravnopravnost u društvu koje se lomi između starog poretka i novih ideala. Sterija je kroz Zelenićku dao izuzetno pronicljiv i aktuelan komentar na položaj žena, kako u vremenu ratnih previranja, tako i u sferi porodice, javnosti i ličnog identiteta. Tumačenje Jovane Andrejević Grujić donosi Zelenićki snagu, suptilnost i duhovitost, čineći je savremenom i prepoznatljivom publici današnjice.

Miloš Đurović koji je tumačio lik Šerbulića ostavio je publiku bez daha. Njegova interpretacija bila je furiozna, prožeta energijom i emocijom koja je osvojila srca prisutnih. Đurović je Šerbulića predstavio kao kompleksnog junaka, borca protiv nepravde, ali i čoveka sa dubokim unutrašnjim konfliktima. Njegova gluma bila je intenzivna, sa preciznim izrazima i pokretima koji su oslikavali svaku emociju lika.

Foto: PrtSc/evrsac

Tu je i Nađ Pal, jedan od najzagonetnijih likova Sterijinog dramskog repertoara — čovek između svetova, usamljenik i pobunjenik, koji odbija da pristane na diktat stvarnosti. To je lik duboke unutrašnje snage koja se manifestuje kroz bunt, ali i ćutanje. Dario Doklean, poznati i višestruko nagrađivani glumac, u svom tumačenju Pala uspeo je da dosegne retku dubinu. On je lik odveo dalje od teksta — ne prikazujući ga kao puku žrtvu okolnosti, već kao simbol čovekove potrage za smislom u svetu koji ga više ne prepoznaje. Dokleanova interpretacija mogla bi se opisati kao „diskretno eksplozivna“ jer on neobično intenzivno govori pogledom, ali i dramskim pauzama koje stvaraju tenziju.

U ulozi Gavrilovića, Ivan Đorđević donosi suptilno i duboko promišljeno tumačenje jednog od retkih moralnih stubova u Sterijinoj drami. Svojom tihom, ali postojanom scenskom pojavom, Đorđević uspeva da dočara iskrenu veru svog lika u pravdu, čast i ideju nacionalnog oslobođenja. Njegov Gavrilović nije patetičan, već dostojanstveno naivan — čovek koji u svetu punim licemerja deluje kao neko ko pripada drugom vremenu ili, možda, utopiji. Kroz Đorđevićevu interpretaciju, Gavrilović postaje ne samo žrtva svog uverenja, već i ogledalo gledaocima — podsetnik na cenu poštenja u vremenima u kojima ono postaje retkost. Igrajući ga s uzdržanošću, bez preterivanja, ali s jasnom unutrašnjom snagom, Ivan Đorđević postavlja ovaj lik kao tužni kontrapunkt ostalim karakterima — simbol dobrote koju okolina ne razume i ne ume da zaštiti. Ovo tumačenje ne ostavlja publiku ravnodušnom — ono izaziva poštovanje, ali i bol, jer smo svedoci kako se čestitost gasi u sukobu sa lažnim vrednostima.

Najnovije tumačenje Sterijinih „Rodoljubaca“ donelo je upečatljivu predstavu čija je snaga u tome što, kako i reditelj kaže govori o nama samima. „Hteli smo da publiku zasmejemo, ali i da ih nateramo da se zapitaju — koliko smo danas različiti od ovih likova,“ kaže Antal koji je osim režije, takođe uradio muziku za predstavu i zajedno sa Sofijom Lučić osmislio vizuelni identet scenografije i kostima koji su delovali tačno i harmonično u ovom konceptu. Reditelj je kroz inovativan pristup klasičnom delu uspeo da ujedini tradicionalni Sterijin humor sa savremenim scenskim elementima. Scenografija i kostimi iz 21. veka, pružili su pozornici vizuelnu slojevitost, dok je tekst zadržao originalnu žilavost — i danas bolnu istinu o političkoj površnosti i ljudskom licemerju. Reditelj Antal, poznat po hrabrom pristupu klasicima, postavio je predstavu kao ogledalo našeg vremena.

Foto: PrtSc/evrsac

Ovo klasično delo srpske dramske literature oživelo je pred punim gledalištem, a publika je nagradila ansambl višeminutnim aplauzom i ovacijama, dok kritike nakon izvođenja već nazivaju predstavu jednim od značajnijih ovosezonskih poduhvata vršačkog teatra.

Nakon dugog aplauza, usledila je kratka svečana konferansa u čast velikog jubileja — 80 godina Narodnog pozorišta „Sterija“ i najava kraja ove pozorišne sezone. U okviru svečanosti, tradicionalna nagrada „Ivan Vukov“, koja se dodeljuje za izuzetan doprinos pozorišnom stvaralaštvu i afirmaciji ugleda Narodnog pozorišta „Sterija“, ove godine pripala je reditelju Atili Antalu i glumici Moniki Boldovini Bugle.
Ovo priznanje predstavlja simbol zahvalnosti za posvećenost, stvaralačku energiju i trajan trag koji dobitnici ostavljaju u srcima publike i kolega.

„Rodoljupci“ će se narednih nedelja izvoditi na redovnom repertoaru vršačkog pozorišta, a prva repriza zakazana je za 13. jun.

Tagovi:

0 Komentari
Najstariji
Najnoviji Najviše glasova
Inline Feedbacks
Vidi sve komentare

Pročitajte još: