Napomena: Tekst je inspirisan stvarnim događajem, odnosno objavom studenata u blokadi tokom lokalnih izbora u Kosjeriću, gde su napisali da je „domaćin pustio pčele na nas.”
Do lokalnih izbora u Kosjeriću, postojale su razne analogije u vezi sa pčelama i politikom. Možda je, do ovog vikenda, najpoznatija bila priča o trutu koju je dr Zoran Đinđić ispričao 2002. godine, na konvenciji povodom predsedničkih izbora. Za one koji se tada možda još nisu ni rodili, da podsetimo:
„Zamislite u jednoj košnici da se organizuju izbori za predsednika košnice. I onda se seti trut. Deset godina je spavao u toploj košnici, mudar je, nikom se nije zamerio, krila nije pokvasio i odlučio da se kandiduje. Svi ga vole, a što da ga ne vole kad je trut. I krenuo po zemlji Srbiji da ogovara pčele radilice, mrzovoljan, podgojen, ljut, uvređen, ništa mu ne valja, ne rade dovoljno te pčele radilice, ima trut primedbe. Njega da pitaju, radile bi još više…“
Tokom poslednjih 13 godina, Srbija je polako, ali uspešno uvela red u košnicu.
Danas, trutovi se ponovo javljaju, ali sada malo mlađi, na putu ka ili sa akademskim titulama i transparentima…, a košnica i dalje zuji. Traže da košnica stane! Sve mora da stane! Da oni odlučuju kada će košnica ponovo da počne radi!
A pčele, rade. Bez pauze, bez zadrške, bez blokada.
Pčele ne protestvuju, ne blokiraju, ne zabranjuju ulaz u tuđe košnice. Ne viču, ne lepe parole, ne pišu saopštenja, ne duvaju u vuvuzele i pištaljke. Pčele ne traži da sve stane, one traže samo jedno: da rade.
Za ovih trinaest godina, pčele radilice stvorile su više nego što su trutovi ikada stigli da kritikuju: autoputeve, brze pruge, nacionalni stadioni, nove kliničke centre, škole, kulturne centre, domove zdravlja, tunele, naučno-tehnološke parkove, EXPO 2027, nove mostove, potpuno obnovljen i dograđen aerodrom, novi BIO4 kampus… Gde god se okrenete, svuda je zujanje i rad.
Trutovi, s druge strane se bune jer ne mogu da spavaju. Smeta im rad. Smeta im što Srbija ne staje. Oni bi da svi stanemo dok oni istraže i sprovedu svoju novootkrivenu političku ambiciju. I ako može, da sve stane, da se fakulteti blokiraju sve dok se ne usvoje njihovi zahtevi. A dotle, neka med stiže sam od sebe.
Ali život ne čeka trutove. I Srbija više nije njihova uspavana košnica. Ona je danas organizovana, uređena, otvorena prema svetu, stabilna i sigurna. Investitori ne sleću tamo gde trutovi upravljaju. Oni sleću tamo gde zuje radilice.
Možemo da se ne slažemo sa analogijom, da se ne slažemo i politički, ali jedno je jasno: ova košnica ne staje. I na kraju uteha za sve: ni pčela nije najomiljenije biće dok zuji oko vas. Ali kad med stigne na sto – niko se ne žali.
Autor teksta je uredik na portalu Vojvodina uživo
Odličan tekst, dobra analogija!