Na kvalitet proizvedenog kečapa najviše utiče osnovni sastojak – paradajz koncentrat.
Verovali ili ne kečap se nekada prodavao kao lek.
Naime, on je prepisivan i prodavan ljudima koji pate od probavne smetnje još 1834. godine.
Reč kečap potiče od kineske reči ke-tsiap koji označava sos sličan onome koji se dobija od fermentisanog zrna soje.
Do početka 18. veka, stoni umak kako su tada nazivali kečap, napravljen je u malajskoj državi (današnja Malezija i Singapur). Prvi kečap u toj regiji je otkrio jedan britanski istraživač.
Mnoge varijante kečapa su pravljene, ali ona originalna koja je napravljena od paradajza i koja je nama danas poznata, nastala je čitav jednan vek nakon raznoraznih napravljenih umaka. 1801. recept za paradajz kečap je izrađen od strane Sendi Adison, a kasnije je recept objavljen u američkom štampanom kuvaru Slatka Kuća.
Kečap kakav danas poznajemo doživeo je svoju ekspanziju ranih godina 20. veka. Na kvalitet proizvedenog kečapa najviše utiče osnovni sastojak – paradajz koncentrat. Najkvalitetniji paradajz koncentrat se proizvodi u Italiji.
Danas je kečap jedan od najpopularnijih dodataka jelima kako među decom, tako i među odraslima, a dijapazon proizvođača, ukusa, pakovanja kao i jela uz koja se koristi je vrlo širok.
Verovali ili ne, ali on pripada grupi zdrave hrane jer sadrži velike količine likopena – biljnog pigmenta koji povrću daje crvenu boju i snažan je antioksidans.
Po nekim istraživanjima, 97 odsto američkih domaćinstava ima kečap u svojoj kuhinji, a najveći korisnik kečapa u svetu je Švedska.
Pročitajte još:
Preuzmite našu Android aplikaciju sa Google Play Store.
