Kako izgleda kinoterapija – pacijenti gledaju „Blistavi um“, „Dobri Vil Hanting“

Da psihijatrija nije postojala, filmovi bi je izmislili, konstatuju autori Gabard i Gabard u radu o psihijatriji i filmu. Glavni fokus je na mislima, osećanjima, ponašanju i iznad svega motivaciji ljudi, a jedan od razloga zbog čega se psihijatri interesuju za proučavanje filmova jeste način da se otkrije prikrivena poruka koju pojedini filmovi nose, šta se nalazi ispod površine, nesvesni procesi koji upravljaju našim ponašanjem, piše Nedeljnik.

Kinoterapija ili terapija filmom, koja se primenjuje već duže vreme u svetu, a odnedavno u Srbiji, pokušava da iskoristi ono najbolje iz filma i da on postane jedan novi i izazovni psihoterapijski i psihoedukativni metod. Ove godine se u aprilu navršava 60 godina Instituta za mentalno zdravlje, a jedna od akcija na čiju je ideju došao dr Milutin Kostić, psihijatar, jeste saradnja sa Kinotekom kako bi se i građanima približio ovaj metod.

O akciji i terapiji filmom za Nedeljnik je govorila Snežana Mrvić, psiholog sa Instituta za mentalno zdravlje.

Postoje i razne liste filmova koji se bave problemom mentalnog zdravlja, a među njima su nezaobilazni „Neprilagođena“, „Dobri Vil Hanting“, ali i mnogi drugi.

„Citirala bih Irvina Jaloma koji kaže: „Ako bih morao da izaberem terapeuta u filmu koga bih voleo da vidim kao ličnog terapeuta, to bi bio Robin Vilijams u filmu ’Good Will Hunting’. U pomenutom filmu, pored terapije pacijenta koji pati od posttraumatskog stresnog poremećaja usled trauma iz detinjstva, fokus je na odnosu terapeuta i pacijenta. U filmu „Neprilagođena“ glavnu junakinju dijagnostikuju kao granični poremećaj ličnosti. Iz današnje perspektive, njena bolest možda nije dostigla težinu koja zahteva hospitalizaciju, ali svakako pruža sjajnu sliku sopstvene borbe za otkrivanje istine koja stoji iza njenog manifestnog stanja. Dakle, njena borba pokazuje da oni koji pate od psihijatrijskog poremećaja možda ne ispunjavaju uvek stereotipnu sliku kakvu šira javnost ima, jer je njena lična frustracija i konfuzija prikazana u vreme kada je društvu nedostajalo mnogo uvida u psihijatrijske poremećaje. I tu dolazimo do onoga da film može da ima i pozitivne i negativne strane i da tako prikaže psihijatriju kao granu medicine, psihijatre, psihologe, pacijente i ustanove gde se leče“, priča Snežana Mrvić za Nedeljnik.

Pročitajte još:

Preuzmite našu Android aplikaciju sa Google Play Store.

Tagovi:

Pročitajte još:

Претрага
Close this search box.