Da li znate šta je „Krvavi put“ u Norveškoj, i zašto je važan za istoriju Srbije?

OSLO – Predsednik Srbije Aleksandar Vučić položio je danas u Oslu venac na spomenik stradalim Jugoslovenima u okupiranoj Norveškoj u Drugom svetskom ratu.

Malo je poznato da Norvešku i Srbiju, pored mnogo pozitivnih veza, veže i tužna zajednička istorija, tokom Drugog svetskog rata, izgradnja takozvanog “Krvavog puta” i železnice koja prati taj put, na samo severu Norveške, iznad polarnog kruga.

Ali krenimo od početka.

Tokom leta 1942. godine 2288 zarobljenika poslato je iz tadašnje Jugoslavije u Norvešku, najvećim delom iz Banata (koji je bio pod nemačkom okupacionom vlašću tokom Drugog svetskog rata) i centralne Srbije (okolina Prokuplja i Gornjeg Milanovca). Po dolasku razmešteni su na pet različitih lokacija na samom severu Norveške.

Nem­ci­ma je u oku­pi­ra­noj Nor­ve­škoj bi­la po­treb­na rad­na sna­ga za iz­grad­nju pu­te­va i pru­ga u se­ver­noj Nor­ve­škoj, za tran­sport tru­pa i opre­me.

Nemačke SS trupe su upravljale kampovima, a nemački vojnici bili su zaduženi za obezbeđenje, zajedno sa norveškim kvislinzima. Iako su zarobljenici poslati u Norvešku kako bi gradili puteve, krajnji cilj ratnih radnih logora bio je eliminisanje zarobljenika. Do kraja rata, u logore je stiglo još 1972 zarobljenika, među kojima je bilo i dece od 12 godina. Ukupan broj zarobljenika iz tadašnje Jugoslavije (najvećim delom Srbi) u Norveškim logorima, tokom Drugog svetskog rata je 4260!

 

Krvavi put, Norveška
Foto: maketa logora na „Krvavom putu“, izvor: Privatna arhiva SŠ/Vojvodina uživo

 

Grupa zarobljenika iz tadašnje Jugoslavije bila je najgore tretirana na tlu Norveške tokom Drugog svetskog rata. Od 2288 zarobljenika (uglavnom srpske nacionalnosti, seljaka) koji su stigli u Norvešku 1942. godine, 73% umrlo je u prvih devet meseci. Najozloglašeniji kamp, sa stopom smrtnosti od 82%, bio je Kamp Beisfjord koji je postojao samo četiri meseca. Najgori masakr dogodio se u tom kampu 18. juna 1942. godine kada je ubijeno 287 zarobljenika , pod sumnjom da su zaraženi tifusom.

 

Foto: Uslovi u logoru na „Krvavom putu“ – Muzej na otvorenom, izvor: Privatna arhiva SŠ/Vojvodina uživo

U periodu mart – april 1943. godine trupe Vermahta preuzele su kontrolu nad svim zarobljenicima, i tada se uslovi u kampovima postepeno „popravljaju“. Nova grupa jugoslovenskih zarobljenika se iz Nemačke transportuje u Norvešku. Do kraja rata, svi jugoslovenski zarobljenici skupljeni su u jedan kamp u Arktičkom krugu koji se nalazio na planini Saltfjelet, blizu mesta Rognan.

 

Jugoslovenski zarobljenici, koji su umrli u kampovima severne Norveške, sahranjeni su na Jugoslovenskom ratnom groblju u mestu Botn u Saltdalu. Groblje, na kome je sahranjeno 2074 jugoslovena, zvanično je podignuto 26. septembra 1954. godine

Delegacija Skupštine AP Vojvodine 2017. godine posetila je ovo, najveće groblje, a sa njima zajedno je bio i Norveški kralj Nj.K.V. Harald Peti, koji je tada odao počast stradalima.

 

Foto: Groblje „Botn“ na kojem je sahranjeno preko 2000 Jugoslovena ubijenih tokom izgradnje „Krvavog puta“, Nj.K.V. Harald Peti, izvor: Privatna arhiva SŠ/Vojvodina uživo

 

U mestima u kojima su se tokom Drugog svetskog rata nalazili logori, zahvaljući prijateljstvu norveškog naroda, njihovoj iskrenoj empatiji prema stradalima i ljubavi prema Srbiji, 2017. godine podignute su specijalne info table koje imaju popisana imena svih stradalih, mahom Srba iz Banata (Melenci, Kikinda) i centralne Srbije (Gornji Milanovac i okolina Prokuplja).

 

Foto: Tabla u mestima gde se gradi „Krvavi put“, ispisana imena umrlih Jugoslovena, najvećim delom Srba, izvor: Privatna arhiva SŠ/Vojvodina uživo

 

krvavi put
Foto: Tabla u mestima gde se gradio „Krvavi put“, ispisana imena umrlih Jugoslovena, najvećim delom Srba, izvor: Privatna arhiva SŠ/Vojvodina uživo

 

Foto: Tabla u mestima gde se gradi0 „Krvavi put“, ispisana imena umrlih Jugoslovena, najvećim delom Srba, izvor: Privatna arhiva SŠ/Vojvodina uživo

 

U Narviku je 1964. godine osnovan Narvik Centar za rat i mir,  muzej gde se čuvaju svedočanstva i eksponati u vezi sa „Krvavim putem“ i boravkom više od 4000 ljudi sa teritorije nekadašnje Jugoslavije tokom Drugog svetskog rata. Narvik Centar za rat i mir finansiraju norveško ministarstvo za obrazovanje i ministarstvo odbrane, kao i opština Narvik.

O tim do­ga­đa­ji­ma je kod nas ob­ja­vlje­no ne­ko­li­ko knji­ga, ko­je da­nas ret­ko mo­gu da se na­đu u be­o­grad­skim bi­bli­o­te­ka­ma i knji­ža­ra­ma. Naj­zna­čaj­ni­ja je mo­no­gra­fi­ja auto­ra Lju­be Mla­đe­no­vi­ća, pre­ži­ve­log lo­go­ra­ša, ko­ja je iz­da­ta 1991. pod na­zi­vom „Pod ši­from Vi­king”. U knji­ža­ra­ma se mo­že na­ći knji­ga nor­ve­škog auto­ra Knu­ta Flu­vi­ka To­re­se­na „U Nor­ve­šku, u smrt”, iz­da­ta 2015. Autor je isto­ri­čar, ma­jor nor­ve­ške voj­ske, sa­rad­nik is­tra­ži­vač­kog cen­tra „Si­mon Vi­zen­tal” iz Tel Avi­va, ko­ji je bio u nor­ve­škoj je­di­ni­ci mi­rov­nih sna­ga na Ko­so­vu i 2004. godine i spre­čio na­pad Al­ba­na­ca na srp­sko se­lo Ča­gra­vi­cu kod Pri­šti­ne. Knji­ga je pi­sa­na na osno­vu ka­zi­va­nja pre­ži­ve­log lo­go­ra­ša Ni­ko­le Ro­ki­ća.

Pročitajte još:

 

Preuzmite našu Android aplikaciju sa Google Play Store.

Tagovi:

Pročitajte još:

Претрага
Close this search box.