Srbija – Javnost Srbije danas ima samo jedno pitanje, a to je da li u Srbiji postoje hrabri i časni tužioci i sudije kojima je poštovanje Ustava i Zakona iznad diktata stranih službi.
Građani Srbije su proteklih nekoliko meseci, na svakodnevnom primeru mogli da vide kako tužilaštvo i sudovi rade po principu dvostrukih aršina.
Stanovnici Srbije su svakodnevno maltretirani blokadama saobraćajnica, učenicima i studentima je uskraćeno osnovno i Ustavom zagarantovano pravo na obrazovanje, a uz to, kreatori obojene revolucije su priselgi novom načinu targetiranja svakog ko drugačije misli kroz objave na društvenim mrežama.
Međutim, ono što je svakako najgore i što posebno zabrinjava, jesu fizički napadi i dolasci blokadera na kućne pragove i radna mesta ljudi koji drugačije misle.
Za to vreme, pored brojnih dokaza, pravosuđe je u većini slučajeva ostajalo bez reakcije ili je ona bila tako blaga, da je blokaderima davala vetar u leđa da svaki sledeći napad bude još brutalniji od onog prethodnog.
Podsećamo, prilikom stupanja na funkciju, kako sudije tako i tužioci polažu zakletvu, a sve u cilju da se obavežu i pred narodom i pred zakonom da će časno, zakonito i nepristrasno obavljati svoj poziv.
Sudije su dužne na osnovu člana 60 Zakona o sudijama da pre stupanja na funkciju polaže zakletvu pred predsednikom Vrhovnog suda i predsednikom Narodne skupštine, koja glasi:
„Zaklinjem se svojom čašću da ću svoju funkciju vršiti verno Ustavu i zakonu, po najboljem znanju i umeću i služiti samo istini i pravdi“.
Takođe, na osnovu člana 96 Zakona o javnom tužilaštvu, pre stupanja na javnotužilačku funkciju nosilac javnotužilačke funkcije polaže zakletvu, dok Vrhovni javni tužilac polaže zakletvu pred Narodnom skupštinom.
Član 97 Zakona o javnim tužilaštvima propisuje tekst zakletve koji glasi:
„Zaklinjem se svojom čašću da ću javnotužilačku funkciju vršiti predano, savesno i nepristrasno i štititi ustavnost i zakonitost, ljudska prava i osnovne slobode“.
Prema tome, javnost Srbije danas ima samo jedno pitanje, a to je da li u Srbiji postoje hrabri i časni tužioci i sudije kojima je poštovanje Ustava i Zakona iznad diktata stranih službi, naloga tajkuna i kreatora obojene revolucije?
U sklopu svog govora na Svenarodnom skupu Ne damo Srbiju, predsednik države Aleksandar Vučić je upravo zahtevao od nadležnih organa i institucija, a pre svega od nadležnih tužilaštava da u okviru svojih ustavnih i zakonskih nadležnosti preduzmu sve zakonske mere da bi se uspostavio mir u državi.
Na Svenarodnom skupu je ispostavljeno pet zahteva koje prenosimo u celosti:
1. Da se uspostavi puno poštovanje Ustava i zakona, da se osigura bezbednost građana Srbije i da se otete institucije vrate građanima kao nosiocima narodne suverenosti, uključujući i RTS koji je jedan od ključnih učesnika u obojenoj revoluciji;
2. Da se utvrdi pravna odgovornost svih lica koja su učestvovala u vandalskim neredima i napadima na građane prilikom njihovih okupljanja u Srbiji, a naročito da se otkriju i kazne počinioci, podstrekači i pomagači divljačkih napada na građane i studente građane u Nišu;
3. Da se svakom đaku i studentu omogući da se školuje i studira ukoliko to želi;
4. Da se otkriju počinioci, podstrekači i pomagači u vršenju aktivnosti napada na vitalne državne institucije i objekte i da se spreči preduzimanje takvih aktivnosti u budućnosti;
5. Da se spreči svaka aktivnost kojom se samovoljno i protivpravno parališe privredna delatnost i onemogućavaju građani da sprovode svoje životne aktivnosti.
Dakle, u fudbalskom žargonu, lopta je u nogama pravosuđa.
Svako iz pravosuđa, koji je izgovorio tekst zakletve treba da se preispita i odgovori sebi na pitanja da li postupa u skladu sa Ustavom i zakonom, da li to radi za interese nekih drugih država ili pojedinaca ili se jednostavno plaši da radi svoj posao?
Ukoliko se sudije i tužioci plaše da procesuiraju i rade svoj posao, onda treba da znaju da strah životu kalja obraz često i da je svak rođen da po jednom umre, ali čast i bruka žive dovijeka!
Gospodo, lopta je u vašim nogama, a narod Srbije zna da je pravda spora, ali je dostižna, međutim vremena je sve manje.
Sve je lepo rečeno, ali da li će tako biti.