Padaju, padaju s neba velikani…

Tek je nešto više od pola prvenstva prošlo za sve ove Golijate. Dosta toga može da se promeni, dosta toga može da se učini, ali trendovi nisu dobri za većinu

Koliko puta je lopta bila surova prema velikanima. Jednom kada krene da se kotrlja nizbrdo, povratka joj teško ima. Uz to što se sve menja sem kamenja, dosadašnji tok sezone je ponovo ubio nekoliko Golijata. Svaka liga u glavnoj petici ima prognanika, nekog kome se crtala borba za titulu, a nacrtala patnja među Davidima.

Da se razumemo, nema ova situacija mnogo sličnosti sa pričom Davida i Golijata. Suština je poistovećivanja velikih sa Golijatom, a uslovno malih sa Davidom.

Daleko od toga da se junaci ove priče ne bore za pravednu stvar, iako su nazvani Golijatima, samo je njihova veličina, nemilosrdnost i surovost zajednička osobina.

Jednostavno, osećaj pobedivosti ovih ekipa je pojačan. Gotovo je. U mulju su i sada počinje borba da se sačuva makar od vrata ka gore.

Prvi od ovih palih velikana je svakako Juventus koji je skoro deceniju bio toliko nadmoćan u Italiji da napravio polarizovano društvo. Polovina zemlje ga voli, polovina mrzi.

Od rekonstrukcije se očekivalo mnogo, a 20 utakmica kasnije, na severu Italije je veća hladnoća u bodovima nego zbog vetra sa Alpa.

I da mu nisu oduzeti bodovi, Juve bi imao tanke šanse da se domogne titule. Duh same ekipe je jako slab. Pojedinci koji su bili predviđeni za isticanje, ne da nisu prosek, nego se ističu svojim slabim igrama.

Era sjajne odbrane je definitivno završena, čini se, sa odlaskom Kjelinija.

Sada, stara dama je više stari deda, odveć umoran da pojuri i Evropu. Sa svoja 23 boda je tri puta bliža zoni ispadanja nego prvom na tabeli, sa raspuštenom primarnom upravljačkom snagom, trenerom koji ništa ne može da promeni u ovom momentu…

Sadašnja 13. pozicija oslikava sivilo i stanje, a Dušan Vlahović mora da se pretvori u ono za šta ga svi smatraju.

Bod iznad je Fiorentina. Ni tamo se više ne sanja Evropa. Njoj nisu oduzimani bodovi, samo je loša generalno.

Italija nije izdvojen slučaj, više je jasan reper i striktna anomalija ove sezone.

U Španiji imamo još gori momenat za dva velika imena.

Sevilja i Valensija se bore za opstanak. Da, da. Andalužani na dva boda od opasne zone, “slepi miševi” na samo jedan.

Možda Valensija jeste veliko ime, ali u sastavu imaju samo jedno veliko ime. Edinson Kavani.

A, i Kavani je na zalasku. Strah mora da vlada tamo. Mladi momci, sa veoma malo velikih megdana. 

Sa druge strane, Sevilja ima oružje da se izvadi iz problema, ali joj to isto oružje sigurno nije radilo dok se ovaj problem i stvarao.

Prilično dobro popunjen roster na svim pozicijama je iz nekog razloga zatajio.

Tamo se definitivno ne boje za opstanak, iako tabela nije lepa, ali Evropo, slobodno putuj, ne čekaj na mundijalskog heroja Bona i ostale.

Pre samo deceniju, poslednja tri tima Bundeslige su neretko bila među prvih pet u vrhu.

Onim iskusnijim, reći da su trenutni fenjeraši Štutgart, Herta i Šalke, je za ostanak bez svesti.

Jeste, ne briljiraju oni odavno, ali ime stoji. Već sam naveo da, jednom kada lopta krene nizbrdo, teško je zaustaviti.

Ovo je eklatantan primer. Ovaj šok i nije neki šok. A, i ako jeste šok, onda je već toliko dugo prisutan da je prosto navika da jednog od ova tri musketara vidimo na dnu tabele ili u Cvajti.

U Engleskoj se proširila ova epidemija pada, nagrizla je dva velika imena koja su potrošila godišnje budžete nekih država da bi uzela neki trofej. Sve što će dobiti je brigu i rotiranje, potraga tek kreće.

Čelsi i Liverpul su u sredini tabele, a ispred njih Brajton, Brentford i Fulam. Kakva nezamisliva slika na startu sezone.

Plavci nisu doveli samo onoga kojeg nisu tražili, a Redsi su u kanalu ludila i pomirenja sa sudbinom da Ligu šampiona mogu igrati samo ukoliko Njukasl i Totenhem budu počeli da gube u nizovima, a pomenuta iznenađenja prestanu to da budu.

Jurgen Klop kao da svakog momenta očekuje neugodni poziv, jer jedna pobeda uz tri poraza u poslednjih pet mečeva sigurno tera na besane noći.

Nije sjajno ni u plavom Londonu, skockati sve novopridošle snage je veliki posao. Definitivno, ne lak, čim je remi osvanuo na startu februara.

Sve u svemu, Evropa će, po ovom stanju, i bez njih putovati naredne sezone. Ko bi to rekao.

I, na kraju ovog tužnog karavana, Francuzi su svog palog velikana dali sa imenom Lion.

Nije ovo prva sezone na Žerlanu da se sanjari početak veka.

Sredina tabele je češća pojava za Lion nego borba za titulu. Veliko ime sa ostankom u masi.

Prvi ima čak 22 boda više, Liga šampiona je na 14 bodova, tako da je i njemu bliža zona ispadanja nego ono što se traži.

Tek je nešto više od pola prvenstva prošlo za sve ove Golijate. Dosta toga može da se promeni, dosta toga može da se učini, ali trendovi nisu dobri za većinu.

Još nije kasno.

Pročitajte još:

Preuzmite našu Android aplikaciju sa Google Play Store.

Tagovi:

Pročitajte još:

Search
Close this search box.