Misteriozna smrt „naučnika“ i njegovog automobila na vodu (VIDEO)

Bilo je to 21. marta 1998. godine, kada je američki pronalazač Stenli Majers seo na ručak u restoran Cracker Barrel u ruralnom Ohaju.

Naručio je sok od brusnice i supu dana. Deset minuta kasnije, on bi bio mrtav, a njegove poslednje reči bile su optužba za ubistvo. Ova Misterija je do danas nerazjašnjena i još uvek veoma aktuelna.

 

Foto: Printscreen/Youtube/Documentary Central

Majers je bio pronalazač, i po svemu sudeći prilično ekscentričan. Između 1960. i njegove prerane smrti na parkingu restorana, prijavio je skoro 200.000 patenata. Elektronsko bankarstvo, okeanografija, monitori srca – Majers nije imao formalne kvalifikacije kao naučnik, ali je nekako video mogućnosti za inovacije u poljima koja su nestalna i neočekivana kao što je njegova ličnost. Bio je religiozan čovek koji se zakleo da mu je Bog poslao ideje. Do 1989. godine izmislio je toliko patenata da je američki zavod za patente odlučio da ga uključi u brzi program, smanjujući kontrolu nad njegovim prijavama kako bi uštedio resurse kancelarije. Ovo je, ako je verovati teorijama zavere, možda bio jedan od faktora koji su doveli do njegove smrti.

 

21. marta 1998. Stenli Mejers je večerao radi posla, a ne iz zadovoljstva. Sastajao se sa dva belgijska investitora u nadi da će prikupiti kapital za svoj najnoviji izum: automobil na vodeni pogon.

Ovo je trebalo da bude njegovo vrhunsko dostignuće: vozilo koje se ne pokreće zagađujućim ugljovodonicima, već dobrim starim H20 – najzastupljenijom supstancom na svetu. Navodno bi mogao da pređe 4000 kilometara sa samo 75 litara destilovane vode, emitujući samo kiseonik kao otpad. To bi revolucionisalo transport i transformisalo industriju. To bi promenilo svet i stvorilo astronomsko bogatstvo. Majers je rekao da ima radni prototip.

Prema rečima svedoka, sastanak je protekao srdačno i bez problema. Završeno je zdravicom – Belgijanci podižu čaše za šampanjac, a Majers sok od brusnice. Otpio je gutljaj; zgrčen, hvatajući se za vrat; ustao sa stolice i pobegao iz restorana na parking gde se srušio. Dok je ležao na asfaltu, dahtao je zaprepašćenim posmatračima koji su ga okružili: „Otrovali su me”. A onda je umro.

 

Foto: Printscreen/Youtube/Chris VS Cars

Pa ko je ubio Stenlija Majersa, a sa njim i auto na vodeni pogon?
Kompanije „velike nafte“ sa trilionima dolara u igri? Ili možda Dženeral motors, najveći proizvođač automobila na svetu još 1998. Ili su to mogli biti misteriozni belgijski investitori, koji su shvatili značaj onoga što je Mejers otkrio i želeo da to proglasi svojim?

Klauzijus i Tomson su zajedno otkrili zakone termodinamike, koji, dok se ne dokaže suprotno, izričito zabranjuju da Mejerov pronalazak ikada funkcioniše. Mejersov auto na vodeni pogon bio je fizički nemoguć. Voda, kao što znamo, ne gori posebno dobro. Mejersov pronalazak je navodno delovao oslobađanjem molekula vodonika u H2O njegovih pratećih molekula kiseonika, omogućavajući da se lako zapaljivi vodonik sagore kao izvor goriva. Ovaj proces (poznat kao elektroliza) je stvaran i veoma dobro dokumentovan, ali nažalost, potrebna je ista količina energije da se raskine veza koja se oslobađa kada se formira. Drugim rečima – oslobađanje energije iz vode uvek će potrošiti više energije nego što proizvodi. To je prvi i drugi zakon termodinamike u akciji.

 

Istina je negde tamo
Pa kako je Majers zaista umro? Mnogi teoretičari zavere i dalje veruju da je to bio atentat. Rečeno je da je privlačio misteriozne posetioce iz celog sveta; privlačio unosne ponude za otkup od mračnih kompanija i čak je navodno bio predmet špijunaže koju je sponzorisala država. Čak je i Mejerov brat posumnjao u prljavu igru: sutradan se sastao sa dvojicom investitora da im kaže da Stenli nije uspeo; „Rekao sam im da je Sten umro, a oni nikada nisu rekli ni reč“, priseća se on. „Apsolutno ništa, bez saučešća, bez pitanja, ni reči. Nikada više nisam imao poverenja u ta dva čoveka.”

 

Foto: Printscreen/Youtube/Documentary Central

Kome verujete?
U godinama nakon Majersove smrti, automobil na vodeni pogon i njegove izuzetne tvrdnje bili su predmet velikog naučnog i pravnog ispitivanja. Majers je takođe uspeo da proda prava na franšizu za dve prodavnice automobila na vodeni pogon potencijalnim preduzetnicima. Da bi se utvrdila njegova vrednost, pronalazak su ispitala tri „veštaka” koje je odredio sud; zaključili su da u tome nema „ničeg revolucionarnog, i da se jednostavno koristi konvencionalna elektroliza“. Sudovi su utvrdili da je Mejers počinio „grubu i ogromnu prevaru“ i naložili da se investitorima isplati 25.000 dolara. Bilo je tvrdnji da je cela žalosna priča bila paravan za sofisticiranu šemu pranja novca. Mejersovo ime je provučeno kroz blato, njegova reputacija narušena, a njegov izum uglavnom zaboravljen. Patenti su istekli, stavljajući tehnologiju u javno vlasništvo i dostupna svima bez ograničenja ili plaćanja.

 

Foto: Printscreen/Youtube/Documentary Central

Kraj priče?
Pa da li je to to? Pa, u izvesnom smislu, Mejersov rad i dalje živi – imamo automobile koji sagorevaju vodonik, a taj vodonik možete napraviti iz vode na način koji je Mejers opisao. Najkorisniji oblik se zove HHO, i sve je više naučnih dokaza da bi njegovo dodavanje konvencionalnim gorivima moglo uveliko povećati njihovu efikasnost.

Ne može se poreći da je izlazna energija manja od ulazne- zakoni termodinamike ostaju neprekinuti – ali postoje razmišljanje gde to još uvek može imati smisla. Uzmimo, na primer, vetroelektrane. U izuzetno prozračnim danima, vetroelektrane mogu proizvesti toliko energije da neke turbine moraju biti ugašene kako bi se sprečila prekomerna proizvodnja i oštećenje mreže. Umesto da smanjimo proizvodnju, mogli bismo da bacimo taj višak energije u cepanje vode u HHO kao sredstvo za skladištenje energije za kasnije. „Vodena baterija“, ako hoćete. Možda Mejerov izum ipak nije bio tako lud?

 

Foto: Printscreen/Youtube/Documentary Central

Čista energija i dalje privlači veliko interesovanje, a pronalazači i preduzetnici nastavljaju da razmišljaju o mogućnostima. Patent za motor na vodeno gorivo odobren je tek 2007. godine, a patenti po definiciji moraju biti „novi, korisni i neočigledni“; tako da je očigledno neko ko je gurao olovke u američkom zavodu za patente verovao da ima potencijala. Možda smo još uvek daleko od punjenja naših rezervoara iz slavine, ali ako Mejersovi neobični izumi inspirišu samo šačicu ljudi da gledaju na vodu na nov način, onda je on u redu u našim knjigama.

Ako želite da se bavite tehnologijom vode kod kuće, možda bi bilo najbolje da počnete sa 6 „uradi sam“ saveta kako da za kratko vreme postati vodoinstalater ili tako nešto, a zatim možete da napravite revoluciju na globalnom tržištu proizvodnje energije. Samo dobro razmislite pre nego što naručite sok od brusnice…

Pročitajte još:

 

Preuzmite našu Android aplikaciju sa Google Play Store.

Tagovi:

Pročitajte još:

Претрага
Close this search box.