Dvadeset četiri godine od početka NATO agresije (VIDEO)

BEOGRAD/SRBIJA – Nelegalna NATO agresija na SR Jugoslaviju, započeta je 24. marta 1999. godine u 20.05 časova i trajala je do 10.06.1999. i potpisivanja Kumanovskog sporazuma.

 

Mete vazdušnih udara bili su mostovi, kasarne, fabrike, škole, obdaništa, rafinerije, medijske kuće, stambene četvrti, energetska infrastruktura, pa čak i putnički vozovi.  Agresija je trajala nepekidno 78 dana i noći.

NATO agresija izvršena je bez odobrenja Saveta bezbednost Ujedinjenih Nacija, zbog lažnih optužbi da vojne i policijske snage Jugoslavije izvode etničko čišćenje, na teritoriji svoje države, navodno proterujući Albance sa teritorije južne pokrajine Kosovo i Metohija. Neposredan povod za napad bili su izrežirani događaji u selu Račak i odbijanje jugoslovenske delegacije da potpiše sporazum iz Rambujea.

 

žeželjev most bombardovanje
Foto: printscreen/youtube

 

Procene štete od bombardovanja kreću se od 30 do 100 milijardi američkih dolara.

Prema podacima Savezne Rebublike Jugoslavije ubijeno je 3.500, a ranjeno više od 12.000 ljudi.

Ubijeno je 79 dece.

U bombardovanju je uništeno i oštećeno 25.000 stambenih objekata, onesposobljeno 470 km puteva i 595 km pruga. Oštećeno je 14 aerodroma, 19 bolnica, 20 domova zdravlja, 18 dečjih vrtića, 69 škola, 176 spomenika kulture i 44 mosta, dok je 38 razoreno.

Vazdušna kampanja i oružani sukobi prestali su 10. juna, potpisivanjem vojno-tehničkog sporazuma u Kumanovu, po kojem su se snage jugoslovenske vojske i policije povukle sa Kosmeta, a njih su zamenuli pripadnici međunarodnih mirovnih jedinica pod patronatom UN. Istog dana je u Savetu bezbednosti UN usvojena i rezolucija 1244 po kome je Jugoslavija (Srbija) zadržala suverenitet nad Kosmetom, pod patronatom međunarodne zajednice (UNMIK i KFOR).

 

bombardovanje nato agresija 1999
Foto: Tanjug

 

Pararelno sa oružanim snagama Jugoslavije sa Kosmeta je u izbeglištvo put Srbije krenulo preko 200.000 ljudi, Srba i drugih nealbanaca, kao i deo Albanaca koji su bili lojalni Jugoslaviji (Srbiji). Srbija je tako postala zemlja sa najviše izbeglih i raseljenih lica koji su u njoj našla utočište nako ratova izazvanih raspadom Jugoslavije.

U napadu na SRJ učestvovalo je 19 članica NATO-a, od kojih je jedino Grčka bila uzdržana i nije učestvovala u agresiji.

Generalni Sekretar NATO-a Havijer Solana izdao je naređenje za napad 24. marta u 19.30 kada su avioni alijanse već bili u vazduhu.

Napadi su izvršeni bombama i krstarećim raketama, a prvi na udaru našli su se Priština, Beograd i Novi Sad. Izvršeno je 2.300 udara na 995 ciljeva širom SRJ, a lansirano je blizu 420.000 projektila različite  namene, čija je masa prevazišla 22.000 tona.

NATO snage su 7.maja, bombardovale ambasadu NR Kine u Beogradu kada je poginulo troje kineskih državljana

NATO snage su  prilikom agresije koristile kasetnu municiju i municiju sa osiromašenim uranijumom, koje su zabranjene po Ženevskoj konvenciji. Od neeksplodiranih kasetnih bombi ginuli su ljudi i posle agresije – do 2006. godine poginulo šestoro ljudi. Na našu zemlju, bačeno je 15 tona osiromašenog uranijuma, što je količina dovoljna za pravljenje 170 atomskih bombi! Dve decenije kasnije kao posledicu imamo dvostruku veću stopu pedijatrijske onkologije od evropskog proseka, odnosno naša deca imaju dvostruko veću stopu oboljevanja od raka u odnosu na ostatak Evrope!

 

bombardovanje rafinerija požar
Foto; Tanjug

 

Dana 27 marta Vojska Jugoslavije izvela je spektakularno obaranje američkog najsavremenijeg bombardera, stelt tehnologije, F 117a “Noćni soko”. 

Bombardovanje rafinerija i hemijskih postrojenja, kao i upotreba municije sa osiromašenim uranijumom, dovele su do ekološke katastrofe i češćih pojava kancerogenih oboljenja.

bombardovanje most slobode srušen most
Foto: Tanjug

 

Vojska Jugoslavije pretrpela je minimalne gubitke od 1%, što se smatra ogromnim uspehom zbog potpune dominacije vazdušne dominacije NATO-a. Vojska i policija vodile su uspešne borbe na tlu protiv terorista OVK, a odbijena su i dva kopnena napada iz Albanije, čiji je cilj bio da naprave mostobran NATO trupama. Ovi napadi odbijeni su kod karaule Košare i reonu planine Paštrik.

Pročitajte još:

Preuzmite našu Android aplikaciju sa Google Play Store.

Tagovi:

Pročitajte još:

Претрага
Close this search box.